Beautiful moments by Rea Pazarac

Dobrodošli na blog! Nedjelja je uvijek dan rezerviran za pisanje posta.Danas ću vam,napokon,pisati o knjizi koju sam već ovdje spominjala i naglasila sam svoje oduševljenje s njom.U pitanju je knjiga spisateljice Rupi Kaur "Med i mlijeko." Rupi Kaur  poznata je spisateljica i umjetnica,a kroz poeziju i ilustracije se bavi temama ljubavi,gubitka,traume,zacjeljenja i ženstvenosti.Svoja djela dijeli sa svijetom s ciljem stvaranja sigurnih utočišta koja će omogućiti zacjeljenje rana i razvoj.Svojom umjetničkom i fotografskom vizijom je prešla granice svoje domovine i stigla do galerija,časopisa i drugih prostora po svijetu.Kada ne piše ili ne stvara drugačiju umjetnost,putuje i održava performanse govorne riječi te vodi radionice pisanja. https://rupikaur.com/ O knjizi ova knjiga je zbirka pjesama o ljubavi,gubitku,traumi,zlostavljanju,zacjeljenju i ženstvenosti.Podijeljena je na četiri cjeline,a svaka cjelina ima svoju svrhu - bavi se drugom vrstom boli,liječi druge

Hvala ti što čitaš! Današnji post neću posvetiti nikome kao što nijedan moj post nema posvetu.Svjesna sam činjenice da se ljudi,iz nekog razloga,uvijek pronađu u mojim tekstovima i možda ih oni povrijede,spuste njihovu razinu samopouzdanja ili slično.No,zašto se pronalaziš u mojim tekstovima?Osoba koja je savjesna,osoba koja drži do toga što će ljudi misliti o njoj,kojoj je izuzetno važno da ostavi dobar dojam o sebi bilo gdje...baš takva osoba će se pronaći u mom tekstu. Kada sam krenula s pisanjem bloga,bila sam svjesna da će biti i dobrih jednako kao i loših komentara,bila sam spremna na to da mi ljudi "sole" pamet,bila sam spremna na ružne riječi koje će mi uputiti tek slučajni prolaznik jer sam nešto napisala. Istina jest da sam tada bila mlađa nego danas,ja sam s blogom krenula prije skoro četiri godine.U meni je vladao još uvijek onaj dječji,nezreli duh koji nije bio svjestan svijeta u kojem živi.Ne smatram da je svijet loše mjesto,dapače,i u tami možemo upal

Ne želim ti reći o čemu razmišljam iako možda i ti to znaš, ali slutim da me razumiješ čak i onda kada ne progovorimo ni riječ.  Ne želim ti priznati sve svoje snove,želje,misli, ne želim ti otvoriti svoje srce koje te toliko jako želi. Ne želim te pustiti da odeš od mene, ne želim izgubiti tvoje oči koje me gledaju tako čudesno. Ne želim odustati od tebe, iako mi se ponekad čini da se naše želje razdvajaju u dva različita smjera. Ne želim sakriti svoje osjećaje prema tebi, i nemoj ih odbijati samo zato jer se bojiš. Ne želim te povrijediti, neću ti nanijeti bol,samo želim da mi priđeš bliže.  Link do bloga: https://reichbyreapazarac.blogspot.hr/ Facebook: https://www.facebook.com/rea.pazarac1 Facebook stranica bloga: https://www.facebook.com/BeautifulmomentsReaP/ Instagram: https://www.instagram.com/rea_pazarac/ Twitter: https://twitter.com/ReicaO1 Pinterest: https://www.pinterest.com/reapazarac/ Blog na Bloglovinu: https://www.bloglovin.com/blogs/beautiful

Pozdrav svima i dobrodošli na blog! Večeras ću vam ispričati priču o tome kako sam ja odlučila napraviti važan korak u svom životu i pokrenuti vlastiti blog. Zašto je blog bio važan korak za mene?  Morate biti svjesni da kada se odlučite priključiti svijetu medija,automatski izlažete sebe opasnosti vrijeđanja,omalovažavanja,kritiziranja i prodika o tome što ste napisali u postu. Ja stvarno mirne duše mogu reći da,u više od tri godine otkako sam pokrenula blog,nisam dobila kritiku niti čula ništa negativno o tome što pišem. Ja vjerujem da je možda razlog u tome što živim u relativno malom gradu gdje ljudi nemaju potrebu kritizirati vas ako ih se ne dotiče.Nemojte nikada pomisliti da nekoga imate pravo kritizirati direktno jer to je stvar koju,kao "uspješan" bloger ne biste smjeli raditi.Pisanje bloga je stvar na koju možete gledati širokog spektra,ali u okvirima kojih se morate pridržavati.Možda će nekome to zvučati smješno ako čita ovaj blog već duže vrijeme jer

Dobrodošli na blog! Uvijek mi je zadovoljstvo kada mogu pisati o nekome tko se zaista istaknuo,o onome tko me je ostavio bez teksta i praktički "šokirao" svojom pojavom.Ja znam da će nekome možda biti čudno što ja pišem o nekome samo zato jer sam pročitala neki članak ili slično.Ne,ja pišem zato da bih vam možda skrenula pozornost na ono što je bitno i što ljudi možda zanemaruju jer svoju pažnju usmjeravaju prema onome što i nije toliko važno.Vjerujte mi da se svatko od nas jednog dana može naći u takvoj situaciji da ima neki problem,a društvo nas neće htjeti doživjeti niti će nam pokušati pomoći.Ružno je kada nemate ničiju podršku i kada se sami morate probijati kroz masu ljudi koja vas ni ne primjećuje,ali to je,većinom,realnost društva u kojem živimo.Modernog društva koja je podložno osudama,vrijeđanju,zanemarivanju i trčanju za materijalnim bogatstvom.Ja nikoga ne želim uvrijediti,ali gdje vam je savjest ako ne vidite onoga kome bi zaista godilo da mu posvetite barem p

Pozdrav svima! Što postajemo stariji,to više shvaćamo što su nam to zapravo prioriteti u životu.Najvažnije je da znamo odlučiti što je to najbolje za nas,odbaciti sve ono negativno što nas čini da se osjećamo loše i bezvoljno.Nikada nemojte dopustiti sebi da ne možete živjeti bez nekoga ili nečeg,sve su stvari u životu relativne i vrlo brzo se mogu zamijeniti.To ne znači da trebate odbaciti baš sve od sebe jer neki ljudi su nam izrazito bitni u životu i sama njihova pojava budi u nama onaj poseban osjećaj kojeg ne bismo voljeli izgubiti.Zato treba razlikovati sve ljude i doživljavati svakoga kao jedinku kako ne bismo izgubili one koje ne želimo izgubiti.  U današnjem postu želim s vama podijeliti neke od svojih životnih lekcija koje su mi pomogle da ojačam svoj stav i shvatim koji su to moji prioriteti u životu.Nisam stručnjak niti smatram sebe kompetentnom da bih rekla kako je ono što govorim ispravno,ali smatram da mogu barem na neki način pomoći ljudima koji se bore sa svojo