Dobrodošli na blog!
Uvijek mi je zadovoljstvo kada mogu pisati o nekome tko se zaista istaknuo,o onome tko me je ostavio bez teksta i praktički "šokirao" svojom pojavom.Ja znam da će nekome možda biti čudno što ja pišem o nekome samo zato jer sam pročitala neki članak ili slično.Ne,ja pišem zato da bih vam možda skrenula pozornost na ono što je bitno i što ljudi možda zanemaruju jer svoju pažnju usmjeravaju prema onome što i nije toliko važno.Vjerujte mi da se svatko od nas jednog dana može naći u takvoj situaciji da ima neki problem,a društvo nas neće htjeti doživjeti niti će nam pokušati pomoći.Ružno je kada nemate ničiju podršku i kada se sami morate probijati kroz masu ljudi koja vas ni ne primjećuje,ali to je,većinom,realnost društva u kojem živimo.Modernog društva koja je podložno osudama,vrijeđanju,zanemarivanju i trčanju za materijalnim bogatstvom.Ja nikoga ne želim uvrijediti,ali gdje vam je savjest ako ne vidite onoga kome bi zaista godilo da mu posvetite barem pet minuta.Samo pet minuta,a to je minimalno što možete učiniti.
No,ja se uvijek raspišem u uvodu,ali ponekad ostajem jednostavno frustrirana i moram reći što mi je na duši.Iako sam svjesna da ne mogu doprijeti do onoga tko ne želi da se do njega dopire.
Uglavnom,da više ne dužim toliko s uvodom,krenut ću s osobom koja me je oduševila.Malo je ljudi koji zaista mogu oduševiti,ali kada ih otkrijete,oni postaju veliki dio vaših misli i vaše najveće nadahnuće u bilo kojem trenutku.
Pisati ću o divnoj Kristini Horžić.Ova mlada djevojka,koja ima samo 25 godina,živi u Novskoj i boluje od spinalne mišićne atrofije.
Spinalna mišićna atrofija.Dijagnoza od koje se jednostavno naježite i ne možete povjerovati u takvo nešto.Za sve one koji nisu upoznati s ovom bolešću,spinalna mišićna atrofija je bolest pri kojoj propadaju živčane stanice kralježnične moždine i moždanog debla uzrokujući mišićnu slabost i propadanje koje napreduje.Ono što je šokantno jest da u Hrvatskoj lijek za ovakvu dijagnozu košta 640.000 kuna po dozi za lijek.No,postoji još jedan problem koji pogađa i ovu mladu djevojku,a to je činjenica da svi koji boluju od ove bolesti,a stariji su od 18 godina ne mogu dobiti ovaj lijek.Da,to je tužna stvarnost naše države.
Samo 25 godina,a osuđeni ste na lijek kojeg ne možete ni dobiti.Vjerujem da ste,ukoliko pratite događanja u svijetu medija,već pročitali brojne članke na ovu temu.Imamo li pravo osuditi ministra ili nekog drugog?On tvrdi da se drži protokola i zakona,ali je li mogao napraviti nešto drugačije na ovu temu?Ne znam i ne mogu ulaziti u to,ali nadam se da radi savjesno kao što bi i trebao.Također,iz HZZO-a je već poznato da je lijek uvršten prošle godine 10.svibnja na Osnovnu listu i listu posebno skupih lijekova za liječenje SMA tipa I,II i III,za djecu dobi do 18 godina koja nisu na mehaničkoj ventilaciji;u najkraćem mogućem roku.
Kada živite sa svim ovakvim činjenicama,malo tko bi ostao vedar i optimističan,a boluje od ovakve dijagnoze i svjestan je da nema pravo na lijek.Morate se izboriti za sebe jer ste vi jedinka u masi koja treba pomoć,a malo tko će stati uz vas.Ova djevojka nam svojim primjerom dokazuje da se može ostati pozitivan,nevezano uz "težinu" dijagnoze koja vam je dana.Ona se bori za sve kojima je potrebna pomoć kao i njoj i pravi je primjer zašto ne bismo trebali prigovarati zbog svih napora u životu koji nama možda djeluju strašno.
Ne,nije strašno ići na posao,školovati se,imati malo novca,ne biti popularan...Strašno je kada znate da možda nećete dobiti pomoć koja vam je prijeko potrebna,strašno je što ne možete stati na vlastite noge.Kada vidim nekoga tko ima takvu dijagnozu i osmijeh koji očarava,sve druge stvari koje sam smatrala svojim problemima su postale samo običan izgovor.Kristina je ta koja s velikom radošću odlazi na svoj posao jer prije toga je samo stajala kod kuće i nije nigdje išla.Život u kući nije radost života iako kraj nas jesu ljudi koje izuzetno volimo,ali da bismo bili zaista sretni,moramo izlaziti među ljude i socijalizirati se.
Sljedeći put kada pomislite da imate neki problem,a zdravi ste i možete stati na svoje noge,razmislite koliko su zaista "teški" ti vaši problemi.Nemojte tražiti razloge da skinete vaš osmijeh s lica i budete depresivni.Veselite se svakom danu i činjenici da ste savršeno zdravi,a sve druge stvari se ionako mogu riješiti.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤
Uvijek mi je zadovoljstvo kada mogu pisati o nekome tko se zaista istaknuo,o onome tko me je ostavio bez teksta i praktički "šokirao" svojom pojavom.Ja znam da će nekome možda biti čudno što ja pišem o nekome samo zato jer sam pročitala neki članak ili slično.Ne,ja pišem zato da bih vam možda skrenula pozornost na ono što je bitno i što ljudi možda zanemaruju jer svoju pažnju usmjeravaju prema onome što i nije toliko važno.Vjerujte mi da se svatko od nas jednog dana može naći u takvoj situaciji da ima neki problem,a društvo nas neće htjeti doživjeti niti će nam pokušati pomoći.Ružno je kada nemate ničiju podršku i kada se sami morate probijati kroz masu ljudi koja vas ni ne primjećuje,ali to je,većinom,realnost društva u kojem živimo.Modernog društva koja je podložno osudama,vrijeđanju,zanemarivanju i trčanju za materijalnim bogatstvom.Ja nikoga ne želim uvrijediti,ali gdje vam je savjest ako ne vidite onoga kome bi zaista godilo da mu posvetite barem pet minuta.Samo pet minuta,a to je minimalno što možete učiniti.
No,ja se uvijek raspišem u uvodu,ali ponekad ostajem jednostavno frustrirana i moram reći što mi je na duši.Iako sam svjesna da ne mogu doprijeti do onoga tko ne želi da se do njega dopire.
Uglavnom,da više ne dužim toliko s uvodom,krenut ću s osobom koja me je oduševila.Malo je ljudi koji zaista mogu oduševiti,ali kada ih otkrijete,oni postaju veliki dio vaših misli i vaše najveće nadahnuće u bilo kojem trenutku.
Pisati ću o divnoj Kristini Horžić.Ova mlada djevojka,koja ima samo 25 godina,živi u Novskoj i boluje od spinalne mišićne atrofije.
Spinalna mišićna atrofija.Dijagnoza od koje se jednostavno naježite i ne možete povjerovati u takvo nešto.Za sve one koji nisu upoznati s ovom bolešću,spinalna mišićna atrofija je bolest pri kojoj propadaju živčane stanice kralježnične moždine i moždanog debla uzrokujući mišićnu slabost i propadanje koje napreduje.Ono što je šokantno jest da u Hrvatskoj lijek za ovakvu dijagnozu košta 640.000 kuna po dozi za lijek.No,postoji još jedan problem koji pogađa i ovu mladu djevojku,a to je činjenica da svi koji boluju od ove bolesti,a stariji su od 18 godina ne mogu dobiti ovaj lijek.Da,to je tužna stvarnost naše države.
Samo 25 godina,a osuđeni ste na lijek kojeg ne možete ni dobiti.Vjerujem da ste,ukoliko pratite događanja u svijetu medija,već pročitali brojne članke na ovu temu.Imamo li pravo osuditi ministra ili nekog drugog?On tvrdi da se drži protokola i zakona,ali je li mogao napraviti nešto drugačije na ovu temu?Ne znam i ne mogu ulaziti u to,ali nadam se da radi savjesno kao što bi i trebao.Također,iz HZZO-a je već poznato da je lijek uvršten prošle godine 10.svibnja na Osnovnu listu i listu posebno skupih lijekova za liječenje SMA tipa I,II i III,za djecu dobi do 18 godina koja nisu na mehaničkoj ventilaciji;u najkraćem mogućem roku.
Kada živite sa svim ovakvim činjenicama,malo tko bi ostao vedar i optimističan,a boluje od ovakve dijagnoze i svjestan je da nema pravo na lijek.Morate se izboriti za sebe jer ste vi jedinka u masi koja treba pomoć,a malo tko će stati uz vas.Ova djevojka nam svojim primjerom dokazuje da se može ostati pozitivan,nevezano uz "težinu" dijagnoze koja vam je dana.Ona se bori za sve kojima je potrebna pomoć kao i njoj i pravi je primjer zašto ne bismo trebali prigovarati zbog svih napora u životu koji nama možda djeluju strašno.
Ne,nije strašno ići na posao,školovati se,imati malo novca,ne biti popularan...Strašno je kada znate da možda nećete dobiti pomoć koja vam je prijeko potrebna,strašno je što ne možete stati na vlastite noge.Kada vidim nekoga tko ima takvu dijagnozu i osmijeh koji očarava,sve druge stvari koje sam smatrala svojim problemima su postale samo običan izgovor.Kristina je ta koja s velikom radošću odlazi na svoj posao jer prije toga je samo stajala kod kuće i nije nigdje išla.Život u kući nije radost života iako kraj nas jesu ljudi koje izuzetno volimo,ali da bismo bili zaista sretni,moramo izlaziti među ljude i socijalizirati se.
Sljedeći put kada pomislite da imate neki problem,a zdravi ste i možete stati na svoje noge,razmislite koliko su zaista "teški" ti vaši problemi.Nemojte tražiti razloge da skinete vaš osmijeh s lica i budete depresivni.Veselite se svakom danu i činjenici da ste savršeno zdravi,a sve druge stvari se ionako mogu riješiti.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤
Link do bloga:https://reichbyreapazarac.blogspot.hr/ Facebook:https://www.facebook.com/rea.pazarac1
Facebook stranica bloga:https://www.facebook.com/BeautifulmomentsReaP/
Instagram:https://www.instagram.com/rea_pazarac/
Twitter:https://twitter.com/ReicaO1
Pinterest:https://www.pinterest.com/reapazarac/
Blog na Bloglovinu:https://www.bloglovin.com/blogs/beautiful-moments-by-rea-pazarac-17322301
We heart it:https://weheartit.com/rea_pazarac
Google+:https://plus.google.com/u/0/+ReaPazarac
Gmail: reapazarac07@gmail.com
Facebook stranica bloga:https://www.facebook.com/BeautifulmomentsReaP/
Instagram:https://www.instagram.com/rea_pazarac/
Twitter:https://twitter.com/ReicaO1
Pinterest:https://www.pinterest.com/reapazarac/
Blog na Bloglovinu:https://www.bloglovin.com/blogs/beautiful-moments-by-rea-pazarac-17322301
We heart it:https://weheartit.com/rea_pazarac
Google+:https://plus.google.com/u/0/+ReaPazarac
Gmail: reapazarac07@gmail.com
Comments
Post a Comment