Dobrodošli na blog!
Ponekad imam dojam da pristupam pisanju postova na jedan sasvim osoban način,da previše otkrivam samu sebe i dopuštam ljudima da zadiru u moju privatnost.Ne radim to namjerno,ne radim to da bih ostala zapažena i zadivila druge ljude načinom razmišljanja.Cilj mi je doprijeti do čitatelja na što bolji način,da prikažem sebe u realnom smislu bez uljepšavanja,bez da "šminkam" svoje riječi i time pokazujem da sam drugačija od drugih.Nisam drugačija jer sam dio društva,dio cjeline kojom ne mogu upravljati zato jer sam "bolja" od ostalih.Nitko nije bolji od ostalih,svi se mi,na kraju krajeva,krećemo u istom smjeru.Svatko želi pokazati da zna odlučiti što je najbolje za njega,da zna izabrati najbolje za sebe i ne dopustiti da drugi utječu na realizaciju njegovih ciljeva.Nije sebično trčati za svojim snovima,sebično je tražiti od drugih da smatraju kako si ti taj "idealan."Kako si ti utopija društva,kako jedino ti znaš živjeti na najbolji mogući način.
Pisanje je ponekad Sizifov posao jer činjenica je da su ljudi postali lijeni,da ih zamara čitanje dugih tekstova i smatraju to gubitkom korisnog vremena.Svi zaboravljaju da ne mogu biti intelektualci ako ne hrane svoj mozak poučnim štivima koji im pružaju nadahnuće.Ne trebamo svi biti intelektualci,svijet ne bi bio zanimljivo mjesto da je prepun intelektualaca koji razmišljaju pametno.No,nije dobro ostati primitivan,u okviru mišljenja koje su roditelji prenijeli na nas.Roditelji nastoje odgajati djecu na što bolji način,žele da ona ostave što bolji trag u školi,na poslu...Iako roditelji ponekad razmišljaju iskrivljeno jer ne pronalaze jednako zadovoljstvo u životu kao njihova djeca.Mogu li djeca utjecati na svoje roditelje?Mogu,ali roditelji to ne žele jer time se narušava njihov ego i smatraju da nisu dovoljno dobri da bi se djeca ponosila njima.Nikada nisam podcijenila svoje roditelje iz razloga što su mi omogućili da živim što bolje,da mogu raditi to što želim,jer su mi zabranili pojedine stvari koje su se mogle rezultirati na jako loš način.No,mišljenje mojih roditelja se u nekim točkama uvelike razilazi od mog vlastitog.Dobro je da nisam "kalup" svojih roditelja,da ipak imam vlastiti pogled na život.
Kada nas roditelji pošalju u školu,ne čine to samo zato da nas ne bi trebali financirati tijekom cijelog života.Čine to jer žele da steknemo vlastiti pogled na svijet,da možemo jasno raspoznati prave vrijednosti življenja.Školovanje nas izgrađuje kao ljude,unosi u nas osjećaj odgovornosti.Jesam li ja dobar čovjek ako ne ispunjavam svoje obveze?Nisu sve stvari najvažnije,neke možemo napraviti prije,a neke odgoditi za neki "bolji" vremenski period kada ćemo imati više slobodnog vremena.Moramo se pridržavati onoga što je bitno,što se od nas traži jer tako pokazujemo da se na nas može staviti puno veća odgovornost.Divim se ljudima koji su spremni baviti se poslovima koji nose veliku količinu odgovornosti,koji upravljaju gomilom ljudi.Nisu svi sposobni obavljati takve dužnosti.Treba imati čvrst karakter i ne biti popustljiv,a opet ostaviti dobar dojam.
Je li pisanje odgovoran posao?Nije uvijek,ali trebalo bi biti jer pisanjem možemo utjecati na druge ljude.Možemo utjecati na njihovo mišljenje i time prenijeti važnu pouku.Ne možemo doprijeti do svakoga jednakim intenzitetom i s tim se treba pomiriti kada pišemo govore ili tekstove kojima bismo voljeli ostaviti trag na druge.Nikada nisam razmatrala opciju vođenja bloga kao način da se proslavim jer ja ne trčim za slavom,glamurom ili novinskim štampama kojima ću puniti naslovnice.Blog je način da se iskažem u realnom smislu.Da dokažem drugima da imam nešto na pameti,da posjedujem vlastito mišljenje neovisno o tome što će oni misliti.
Jesam li spremna prihvatiti kritike?Jesam i ne sramim se tuđih kritika jer život nije idiličan da bismo bez njih mogli živjeti.Kritike služe da bi nas potaknule da budemo bolji ljudi,da promijenimo sebe i učinimo život boljim.Nemojte se ljutiti kada čujete o sebi nešto loše,shvatite to kao poticaj i vjetar u leđa.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤
Pogledaj moj zadnji post 👉https://reichbyreapazarac.blogspot.com/2019/02/iz-reinog-dnevnika-ono-sto-niste-znali.html
Ponekad imam dojam da pristupam pisanju postova na jedan sasvim osoban način,da previše otkrivam samu sebe i dopuštam ljudima da zadiru u moju privatnost.Ne radim to namjerno,ne radim to da bih ostala zapažena i zadivila druge ljude načinom razmišljanja.Cilj mi je doprijeti do čitatelja na što bolji način,da prikažem sebe u realnom smislu bez uljepšavanja,bez da "šminkam" svoje riječi i time pokazujem da sam drugačija od drugih.Nisam drugačija jer sam dio društva,dio cjeline kojom ne mogu upravljati zato jer sam "bolja" od ostalih.Nitko nije bolji od ostalih,svi se mi,na kraju krajeva,krećemo u istom smjeru.Svatko želi pokazati da zna odlučiti što je najbolje za njega,da zna izabrati najbolje za sebe i ne dopustiti da drugi utječu na realizaciju njegovih ciljeva.Nije sebično trčati za svojim snovima,sebično je tražiti od drugih da smatraju kako si ti taj "idealan."Kako si ti utopija društva,kako jedino ti znaš živjeti na najbolji mogući način.
Pisanje je ponekad Sizifov posao jer činjenica je da su ljudi postali lijeni,da ih zamara čitanje dugih tekstova i smatraju to gubitkom korisnog vremena.Svi zaboravljaju da ne mogu biti intelektualci ako ne hrane svoj mozak poučnim štivima koji im pružaju nadahnuće.Ne trebamo svi biti intelektualci,svijet ne bi bio zanimljivo mjesto da je prepun intelektualaca koji razmišljaju pametno.No,nije dobro ostati primitivan,u okviru mišljenja koje su roditelji prenijeli na nas.Roditelji nastoje odgajati djecu na što bolji način,žele da ona ostave što bolji trag u školi,na poslu...Iako roditelji ponekad razmišljaju iskrivljeno jer ne pronalaze jednako zadovoljstvo u životu kao njihova djeca.Mogu li djeca utjecati na svoje roditelje?Mogu,ali roditelji to ne žele jer time se narušava njihov ego i smatraju da nisu dovoljno dobri da bi se djeca ponosila njima.Nikada nisam podcijenila svoje roditelje iz razloga što su mi omogućili da živim što bolje,da mogu raditi to što želim,jer su mi zabranili pojedine stvari koje su se mogle rezultirati na jako loš način.No,mišljenje mojih roditelja se u nekim točkama uvelike razilazi od mog vlastitog.Dobro je da nisam "kalup" svojih roditelja,da ipak imam vlastiti pogled na život.
Kada nas roditelji pošalju u školu,ne čine to samo zato da nas ne bi trebali financirati tijekom cijelog života.Čine to jer žele da steknemo vlastiti pogled na svijet,da možemo jasno raspoznati prave vrijednosti življenja.Školovanje nas izgrađuje kao ljude,unosi u nas osjećaj odgovornosti.Jesam li ja dobar čovjek ako ne ispunjavam svoje obveze?Nisu sve stvari najvažnije,neke možemo napraviti prije,a neke odgoditi za neki "bolji" vremenski period kada ćemo imati više slobodnog vremena.Moramo se pridržavati onoga što je bitno,što se od nas traži jer tako pokazujemo da se na nas može staviti puno veća odgovornost.Divim se ljudima koji su spremni baviti se poslovima koji nose veliku količinu odgovornosti,koji upravljaju gomilom ljudi.Nisu svi sposobni obavljati takve dužnosti.Treba imati čvrst karakter i ne biti popustljiv,a opet ostaviti dobar dojam.
Je li pisanje odgovoran posao?Nije uvijek,ali trebalo bi biti jer pisanjem možemo utjecati na druge ljude.Možemo utjecati na njihovo mišljenje i time prenijeti važnu pouku.Ne možemo doprijeti do svakoga jednakim intenzitetom i s tim se treba pomiriti kada pišemo govore ili tekstove kojima bismo voljeli ostaviti trag na druge.Nikada nisam razmatrala opciju vođenja bloga kao način da se proslavim jer ja ne trčim za slavom,glamurom ili novinskim štampama kojima ću puniti naslovnice.Blog je način da se iskažem u realnom smislu.Da dokažem drugima da imam nešto na pameti,da posjedujem vlastito mišljenje neovisno o tome što će oni misliti.
Jesam li spremna prihvatiti kritike?Jesam i ne sramim se tuđih kritika jer život nije idiličan da bismo bez njih mogli živjeti.Kritike služe da bi nas potaknule da budemo bolji ljudi,da promijenimo sebe i učinimo život boljim.Nemojte se ljutiti kada čujete o sebi nešto loše,shvatite to kao poticaj i vjetar u leđa.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤
Pogledaj moj zadnji post 👉https://reichbyreapazarac.blogspot.com/2019/02/iz-reinog-dnevnika-ono-sto-niste-znali.html
Blog na Facebook-u: https://www.facebook.com/BeautifulmomentsReaP/
Moj profil na Instagramu: https://www.instagram.com/rea_pazarac/
Moj profil na Twitteru:https://twitter.com/ReicaO1
Pinterest:https://www.pinterest.com/reapazarac/
We heart it:https://weheartit.com/rea_pazarac
Google plus:https://plus.google.com/u/0/+ReaPazarac
Za svako pitanje,zahtjev ili savjet kontaktiraj me na: reapazarac07@gmail.com
Comments
Post a Comment