Skip to main content

Iz Reinog Dnevnika - Zašto nisam prestala pisati?

Dobrodošli na blog!

Zašto nisam odustala od bloga i prestala pisati?
Jedino istinsko zadovoljstvo jest činjenica da nekome mogu pomoći i potaknuti ga da izađe van svojih granica.Svi mi imamo neke strahove u glavi,stvari koje nas blokiraju i čine nesigurnima,stvari koje ne želimo iskušavati jer odmah mislimo da će nakon njih sve krenuti u nekom krivom smjeru.
Postoje granice koje nam je "zabranjeno" prelaziti,granice kojih se moramo pridržavati kako ne bismo slučajno "skrenuli" s puta.Normalno je da sami sebi možemo odrediti granice,da se znamo služiti zdravim razumom kojeg posjedujemo,ali ponekad su nam granice veliko opterećenje.Stvari koje nas opterećuju ne bi trebale predstavljati "nužno zlo" niti nas natjerati da zbog njih postanemo depresivni i nezadovoljni svojim životom.

Blog je za mene oduvijek bio ideja koju sam htjela realizirati.To nije bila odluka koja je nastala preko noći niti nešto što mi je sasvim SLUČAJNO palo napamet.Kada vi razmišljate o tome da promijenite svoj život,ne činite to preko noći već je to odluka o kojoj morate dobro razmisliti jer 
će upravo ona imati NAJVEĆI utjecaj na vaš život.Ništa se ne događa preko noći jer je put do ostvarenja vaših osnova POSTEPEN postupak za kojeg će vam biti potrebna neodređena količina vremena i truda kojeg morate uložiti da biste postigli neki ZNAČAJAN uspjeh.
Gledajući sebe prije četiri godine i sebe danas,mogla bih reći da se radi o dvije potpuno drugačije osobe.Ja kada sam otvorila svoj blog,nisam niti bila još toliko zrela i moje je mišljenje o svemu bilo dosta NEDEFINIRANO,ali kako sam postajala starija,tako sam shvatila što ja mislim o svijetu u kojem živim.REALNOST je bolna točna odrastanja,metak koji će vas iznenadno pogoditi i ostaviti veliku "rupu" u vašoj glavi.No,uvijek postoji način da budete pozitivniji i veseliji od mase kojom ste okruženi.Taj VAŠ SVIJET kojeg možete stvoriti u glavi,put koji vas vodi prema ostvarenju onoga što ste oduvijek htjeli napraviti sa svojim životom.Upravo je to ključ do ZVIJEZDA,način na koji ćete se izdvojiti iz mase,način na koji ćete uvjeriti masu da ne postoji samo CRNILO,već da postoji ŠARENILO koje boja ovaj svijet u prekrasne dugine boje.Da postoje ISTINSKE EMOCIJE od kojih ne možete pobjeći jer obuzimaju čitavo vaše SRCE,jer vam otvaraju oči i spremne su vas uvjeriti da niste samo PROLAZNOST već da imate svoju ulogu na zemlji.
Pisanje postova,od samog početka,za mene je bila velika RADOST,način na koji ću iznijeti svoje MISLI i OSJEĆAJE vezane uz svijet oko mene.To je bila,prije svega,ODREDNICA koja mi je pomogla da učvrstim svoj stav i kreiram osobno mišljenje unutar DEBELIH ZIDOVA.Zidova koji se ne mogu srušiti,zidova zbog kojih se moje mišljenje ne može tako lako MIJENJATI.Ne može ga se ISKRIVITI i nitko me ne može nagnati da prestanem posmatrati svijet oko sebe kao POZITIVU u kojoj povremeno zaluta pokoja negativnost.NEGATIVNOSTI se možemo riješiti,one nisu stajališta na kojima se moramo često zaustavljati.To su povremeni ispadi depresije,anksioznosti i nezadovoljstva prema svijetu u kojem se nalazimo.Zato,nemojte dopustiti sebi da vam negativnost postane PRIMARNA emocija u vašoj glavi i stvar koja hladi TOPLINU vašeg srca.Vaše srce je ŠKRINJA emocija,koja skriva unutar sebe sve ono BITNO,sve ono što vas definira kao OSOBU.Nemojte skrivati emocije,nemojte ostavljati dojam RAVNODUŠNOSTI samo zato jer se bojite da će vas drugi OSUDITI.Nitko ne može osuditi vaše SRCE koje želi pokazati drugima da nije samo TIJELO bez DUŠE.Cilj mog bloga nije taj da se ja PROSLAVIM,da mi ljudi skidaju ZVIJEZDE s neba zbog stava kojeg posjedujem.Ja pišem da bih RAZVEDRILA sve ljude koji su izgubili VJERU u ono lijepo,ono riječima NEOPISIVO.Da vam se PRIBLIŽIM i da čitajući moje postove,osjećate da ste BLISKI sa mnom.I ne postoji veća nagrada od činjenice da je NETKO uspio pronaći SEBE u mojim postovima.Ja vas ne želim OSUDITI,ne želim vas PONIZITI,želim vam samo donijeti SVJETLOST u vas život.Život nije PUT prema tami nego otkrivanje onog ŠARENOG,onog očima NEVIDLJIVOG.Život je otkrivanje EMOCIJA koje čuvamo unutar sebe i one moraju IZAĆI na površinu...moraju jer ako ne izađu,nikada nećemo spoznati prave VRIJEDNOSTI življenja.

Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤

Pogledaj moj zadnji post 👉 : https://reichbyreapazarac.blogspot.com/2019/04/iz-reinog-dnevnika-sto-ce-ljudi-reci.html






Moj profil na Instagramu: https://www.instagram.com/rea_pazarac/


Moj profil na Twitteru:https://twitter.com/ReicaO1








Za svako pitanje,zahtjev ili savjet kontaktiraj me na: reapazarac07@gmail.com



Comments

Popular posts from this blog

VODIČ KROZ LEKTIRU: Sanja Polak, Pobuna Pauline P.

Dobrodošli na blog! Nedavno sam putem email adrese dobila zahtjev da napravim dnevnik čitanja za poznati roman Dnevnik Pauline P. , autorice Sanje Polak . Naime, ja sam davne 2015. recenzirala ovo djelo i napisala okvirno mišljenje vezano uz njega, ali nisam detaljno pristupila obradi dijela. No, jedna me je mama zamolila da joj pomognem kako bi lakše sa svojim djetetom mogla sastaviti dnevnik čitanja, odrediti temu i napisati dojam o djelu.  Link do posta:  http://reichbyreapazarac.blogspot.com/2015/05/pobuna-pauline-p.html Moram priznati da sam u ranim tinejdžerskim godinama i sama bila velika obožavateljica ciklusa romana Dnevnik Pauline P. jer sam se mogla poistovjetiti s glavom junakinjom te se pronaći u brojnim situacijama kroz koje sam prolazila. Međutim, smatram da ovo nije knjiga koja je namijenjena isključivo tinejdžerima i njihovim roditeljima. Neovisno o svojoj životnoj dobi, uvijek biste se mogli pronaći u trenucima koje ste i sami proživljavali u najosjetlji...

Bilješka iz života - listopad 2021.

 Dobrodošli na blog! Posljednjih dana sam intenzivno razmišljala o tome u kojem smjeru bih trebala nastaviti s pisanjem i objavljivanjem postova na blogu. U posljednjih šest godina teme na blogu bile su raznolike i nikada sebe nisam ograničavala samo na jedan aspekt, nego sam sebi dopuštala da objavim ono što mi je u trenutku dok sam pisala bilo u mislima. No, uvidjela sam kako sam s vremenom dobila tendenciju oštro kritizirati ono što napišem i brojne postove nikada nisam htjela ni objaviti. Je li bolje sebe ograničiti samo na jedan aspekt ili dati sebi slobodu da s čitateljima dijelim sve što poželim? Konkurencija u svijetu blogova i portala zaista je velika, i postoje one platforme koje su mi oduvijek bile nit vodilja u radu na blogu. Moram priznati kako se konkurencije nikada nisam bojala jer sam živjela u nadi da će moje objave doći do izražaja kada za to bude bilo vrijeme. Nisam sebi postavila visoka očekivanja niti sam mislila kako bi mi hobi mogao postati posao. Realnost je...

Poruka na početku nove godine

Dobrodošli na blog! U posljednje vrijeme zaista sam apstinirala što se tiče pisanja te dijeljenja objava s čitateljima na blogu, ali ni sama ne znam što bih navela kao razlog tome. U nekoliko navrata sam pokušala sjesti, koncentrirati se i sastaviti objavu, ali u cijelom tom procesu jednostavno bih izgubila misao o onome što sam željela prenijeti kao glavni kontekst. No, shvatila sam kako mi je potrebno vrijeme da se smirim, malo pauziram s objavljivanjem postova i razmislim u kojem smjeru želim nastaviti s radom na blogu. Vjerujem kako se svatko od nas u nekom razdoblju života počne pitati je li ono što činimo dobro, korisno ili ispravno. To se čak i odnosi na one stvari koje nas ispunjavaju te čine sretnima, na stvari koje smo toliko zavoljeli da smo u njima pronašli smisao. Blog je već gotovo sedam godina dio mog života i kada sam počinjala s objavljivanjem na njemu, nisam mislila da će to biti nešto što će me toliko ispuniti. Nisam imala velika očekivanja od rada na blogu, mogu...