Dobrodošli na blog!
Uvijek kada sjednem za laptop i krenem pisati,teško mi se zaustaviti.Misli kao da se guraju i svaka želi isplivati na površinu.Na blogu sam,mnogo puta,podijelila intimne misli koje sam,možda,i trebala zadržati unutar sebe.No,nisam htjela jer sam vjerovala da će nekome moji postovi biti značajni i da će pronaći samog sebe čitajući ih.Znala sam da će netko suosjećati sa mnom ono što proživljavam i zato sam odlučila podijeliti s čitateljima apsolutno sve.Često su me ljudi znali pitati:"Odakle ti tolika inspiracija,tko te naučio tako pisati?"No,uvijek bih odgovorila da je to ono što čuvam u svojoj glavi.Da je to dio mene,dio onoga što proživljavam.Nitko me nikada nije pitao što to proživljavam,ali drago mi je da nije tako.Ne želim sa svima dijeliti neke privatne stvari,koje su želje i snovi za kojima trčim.Ono što zaista želim ostvariti,razvoj događaja kojem težim.Smatram da osjećaji jesu nešto intimno,nešto što biste trebali zadržati unutar sebe,sve dok ne budete spremni priznati što osjećate osobi kojoj su te emocije posvećene.No,moji čitatelji su osobe s kojima želim podijeliti ono što mi se događa,otvoriti im oči i potaknuti ih da razmišljaju srcem.Nije sve u razumu iako je razum bitna stavka u donošenju svake odluke i morate biti svjesni da nisu svi ljudi dobar izbor za vas.No,treba gledati i srcem.Staviti na prvo mjesto ono što vaše srce želi i dopustiti sebi da napravite ono što ste oduvijek htjeli napraviti.Ljudi se boje priznati drugima ono što osjećaju jer misle da će ih oni ismijavati i govoriti im da razmišljaju pogrešno,ali nisu svi oni koji će vas poniziti zbog vaših emocija.Postoje oni koji će vas podržati i potaknuti da hrabro idete naprijed,da učinite baš to što će,možda,i promijeniti vaš život.No,uvijek na bolje jer nikada ne možete potonuti duboko ako slijedite ono što vam emocije govore.Pisanje je moj način da izrazim svoje emocije,misli,želje,snove,obećanja koja sam dala samoj sebi onog trenutka kada sam odlučila promijeniti razvoj događaja.Nikada nisam požalila što sam počela pisati,duboko i iskreno,što sam podijelila toliko toga što me moglo odvesti u krivom smjeru.No,oduvijek sam znala da to što dijelim s vama,može vas učiniti optimističnima i uvjeriti vas kako ono što proživljavate nije vaša konačna destinacija.Uvijek morate razmišljati na taj način uvjeravajući same sebe da će se sve promijeniti,da ćete napokon biti sretni i zadovoljni životom kojeg živite.Morate znati da uvijek imate priliku ispraviti pogreške,čak i one kardinalne koje su vas dovele na mjesto na kojem trenutno stojite.Nemojte biti očajni misleći da nikada nećete biti sposobni voljeti,da ne postoji osoba koja će vam uzvratiti ljubav i zacijeliti rane koje su vam drugi ostavili.Radujte se jer idete prema onome što ste oduvijek htjeli,jer možete izgraditi život na nekim drugim "mjestima",jer možete promijeniti sve ono što vam se čini pogrešno.
Uvijek sam mislila da ću sreću pronaći istog trenutka kada sam je krenula tražiti.Shvatila sam da nije lako pronaći je,da ponekad treba izgubiti glavu i razmišljati drugačije kako bih je konačno i sustigla.Pronašla sam je,jednim dijelom,pisajući postove.Pisanje je stvar koja ispunjava moju dušu i lakše mi je kada oslobodim glavu od svih tih silnih misli koje me neprestano progone.Ima dana kada sam sposobna razmišljati toliko negativno da se jednostavno osjećam nezadovoljno i depresivno zbog života kojeg živim,ali to su rijetki trenuci u kojima sam svjesna da ne mogu odmah doći do "blaga" koje tražim.Treba biti ustrajan i strpljiv kada ideš prema zvijezdama,treba biti spreman otvoriti dušu do kraja i pustiti da iz tebe izađe sve ono što te može obeshrabriti i navesti da odustaneš od potrage.Potraga može biti duga i naporna,ali neka ti je cijelo vrijeme u glavi činjenica da tražiš ono što si oduvijek htio posjedovati i ljubiti.
Netko će reći da živim u "oblacima" i ne mogu mu zamjeriti što ima takvo mišljenje.No,svijet bi bio potpuno negativno mjesto kada bi svi ljudi dijelili isto mišljenje,kada bi svi imali jednak pogled na svijet.Poštujem tuđe mišljenje,ali jedino što mogu reći jest da čvrsto stojim iza svake rečenice koju sam ikada podijelila sa svojim čitateljima.Da ne postoji netko tko bi me obeshrabrio svojim načinom razmišljanja i da ću uvijek imati jednako mišljenje.Ne želim ljudima "isprati" mozak,niti želim da oni na mene gledaju kao na "životnog trenera",želim samo da pronađu nadu i optimizam čitajući moje postove.Bitno je kako "zračiš",kakve vibracije možeš poslati drugima i kako će ih oni prihvatiti.Šireći negativnu energiju,možete jedino otjerati ljude od sebe i uvjeriti ih da ste vi osoba koju će oni uvijek doživljavati kao višak u svom životu.Nemojte dozvoliti da vas drugi doživljavaju kao višak,uvjerite ih svojim stavom i razmišljanjem,da ste im uistinu potrebni.
Ne smatram da sam svima potrebna,ali nikada nisam težila tome da nekoga namjerno otjeram od sebe.Ljudi,koje smatraju da sam ih "otjerala",sami su negativno utjecali na mene.Mogu svakome oprostiti,uvijek sam spremna dati bezbroj prilika samo da poprave ono što su pogrešno učinili,ali neki se jednostavno ne žele potruditi oko toga da promijene svoj stav o stvarima koje ja doživljavam negativno.Poštujem različitosti,poštujem tuđe emocije i vjerujem da je bilo teških trenutaka koji su ih,na kraju krajeva,i naveli da se tako odnose prema drugima.No,svatko tko to želi,može zatražiti drugu priliku i uvijek sam mu spremna pomoći da ispravi to što je pogrešno učinio.Nije sramota tražiti drugu priliku,sramota je na učiniti bilo što po tom pitanju da ispravite pogreške koje ste učinili i povrijedili ljude oko sebe.Sramota je jedino ako to niste sposobni napraviti,uložiti barem malo truda i dati sve do sebe samo da biste došli do "mjesta" na kojima želite biti.
Sreća nije istinska ako je morate glumiti i praviti se da proživljavate "bajku."Nitko vam se neće diviti zbog toga što ste sposobni uvjeriti druge u nešto,glumeći ono što vi zapravo niste i u sebi propadati."Bolje da propadne tijelo,a ostane duh."Vi nikada nećete znati što znači istinski voljeti i dijeliti sreću s nekim ako utjehu morate pronalaziti u onim ljudima koji će vam biti isključivo predmet ispunjavanja određenih potreba.Ne možete nazivati sreću ono što ne možete niti usporediti s tim pojmom,ljubavlju nešto gdje ne postoji ljubav.Možete jedino lagati sami sebi i uvjeravati se da će to zaista tako i postati s vremenom,ali nikada neće jer ste sami svjesni što je za vas istinska sreća.Dobro znate gdje se ona krije i tko vas jedini može usrećiti.Zato nemojte uvjeravati sebe da proživljavate ono što ste oduvijek htjeli ako to zaista nije tako.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤
Pogledaj moj zadnji post 👉 https://reichbyreapazarac.blogspot.com/2019/05/iz-reinog-dnevnika-uvijek-je-pravi.html
Uvijek kada sjednem za laptop i krenem pisati,teško mi se zaustaviti.Misli kao da se guraju i svaka želi isplivati na površinu.Na blogu sam,mnogo puta,podijelila intimne misli koje sam,možda,i trebala zadržati unutar sebe.No,nisam htjela jer sam vjerovala da će nekome moji postovi biti značajni i da će pronaći samog sebe čitajući ih.Znala sam da će netko suosjećati sa mnom ono što proživljavam i zato sam odlučila podijeliti s čitateljima apsolutno sve.Često su me ljudi znali pitati:"Odakle ti tolika inspiracija,tko te naučio tako pisati?"No,uvijek bih odgovorila da je to ono što čuvam u svojoj glavi.Da je to dio mene,dio onoga što proživljavam.Nitko me nikada nije pitao što to proživljavam,ali drago mi je da nije tako.Ne želim sa svima dijeliti neke privatne stvari,koje su želje i snovi za kojima trčim.Ono što zaista želim ostvariti,razvoj događaja kojem težim.Smatram da osjećaji jesu nešto intimno,nešto što biste trebali zadržati unutar sebe,sve dok ne budete spremni priznati što osjećate osobi kojoj su te emocije posvećene.No,moji čitatelji su osobe s kojima želim podijeliti ono što mi se događa,otvoriti im oči i potaknuti ih da razmišljaju srcem.Nije sve u razumu iako je razum bitna stavka u donošenju svake odluke i morate biti svjesni da nisu svi ljudi dobar izbor za vas.No,treba gledati i srcem.Staviti na prvo mjesto ono što vaše srce želi i dopustiti sebi da napravite ono što ste oduvijek htjeli napraviti.Ljudi se boje priznati drugima ono što osjećaju jer misle da će ih oni ismijavati i govoriti im da razmišljaju pogrešno,ali nisu svi oni koji će vas poniziti zbog vaših emocija.Postoje oni koji će vas podržati i potaknuti da hrabro idete naprijed,da učinite baš to što će,možda,i promijeniti vaš život.No,uvijek na bolje jer nikada ne možete potonuti duboko ako slijedite ono što vam emocije govore.Pisanje je moj način da izrazim svoje emocije,misli,želje,snove,obećanja koja sam dala samoj sebi onog trenutka kada sam odlučila promijeniti razvoj događaja.Nikada nisam požalila što sam počela pisati,duboko i iskreno,što sam podijelila toliko toga što me moglo odvesti u krivom smjeru.No,oduvijek sam znala da to što dijelim s vama,može vas učiniti optimističnima i uvjeriti vas kako ono što proživljavate nije vaša konačna destinacija.Uvijek morate razmišljati na taj način uvjeravajući same sebe da će se sve promijeniti,da ćete napokon biti sretni i zadovoljni životom kojeg živite.Morate znati da uvijek imate priliku ispraviti pogreške,čak i one kardinalne koje su vas dovele na mjesto na kojem trenutno stojite.Nemojte biti očajni misleći da nikada nećete biti sposobni voljeti,da ne postoji osoba koja će vam uzvratiti ljubav i zacijeliti rane koje su vam drugi ostavili.Radujte se jer idete prema onome što ste oduvijek htjeli,jer možete izgraditi život na nekim drugim "mjestima",jer možete promijeniti sve ono što vam se čini pogrešno.
Uvijek sam mislila da ću sreću pronaći istog trenutka kada sam je krenula tražiti.Shvatila sam da nije lako pronaći je,da ponekad treba izgubiti glavu i razmišljati drugačije kako bih je konačno i sustigla.Pronašla sam je,jednim dijelom,pisajući postove.Pisanje je stvar koja ispunjava moju dušu i lakše mi je kada oslobodim glavu od svih tih silnih misli koje me neprestano progone.Ima dana kada sam sposobna razmišljati toliko negativno da se jednostavno osjećam nezadovoljno i depresivno zbog života kojeg živim,ali to su rijetki trenuci u kojima sam svjesna da ne mogu odmah doći do "blaga" koje tražim.Treba biti ustrajan i strpljiv kada ideš prema zvijezdama,treba biti spreman otvoriti dušu do kraja i pustiti da iz tebe izađe sve ono što te može obeshrabriti i navesti da odustaneš od potrage.Potraga može biti duga i naporna,ali neka ti je cijelo vrijeme u glavi činjenica da tražiš ono što si oduvijek htio posjedovati i ljubiti.
Netko će reći da živim u "oblacima" i ne mogu mu zamjeriti što ima takvo mišljenje.No,svijet bi bio potpuno negativno mjesto kada bi svi ljudi dijelili isto mišljenje,kada bi svi imali jednak pogled na svijet.Poštujem tuđe mišljenje,ali jedino što mogu reći jest da čvrsto stojim iza svake rečenice koju sam ikada podijelila sa svojim čitateljima.Da ne postoji netko tko bi me obeshrabrio svojim načinom razmišljanja i da ću uvijek imati jednako mišljenje.Ne želim ljudima "isprati" mozak,niti želim da oni na mene gledaju kao na "životnog trenera",želim samo da pronađu nadu i optimizam čitajući moje postove.Bitno je kako "zračiš",kakve vibracije možeš poslati drugima i kako će ih oni prihvatiti.Šireći negativnu energiju,možete jedino otjerati ljude od sebe i uvjeriti ih da ste vi osoba koju će oni uvijek doživljavati kao višak u svom životu.Nemojte dozvoliti da vas drugi doživljavaju kao višak,uvjerite ih svojim stavom i razmišljanjem,da ste im uistinu potrebni.
Ne smatram da sam svima potrebna,ali nikada nisam težila tome da nekoga namjerno otjeram od sebe.Ljudi,koje smatraju da sam ih "otjerala",sami su negativno utjecali na mene.Mogu svakome oprostiti,uvijek sam spremna dati bezbroj prilika samo da poprave ono što su pogrešno učinili,ali neki se jednostavno ne žele potruditi oko toga da promijene svoj stav o stvarima koje ja doživljavam negativno.Poštujem različitosti,poštujem tuđe emocije i vjerujem da je bilo teških trenutaka koji su ih,na kraju krajeva,i naveli da se tako odnose prema drugima.No,svatko tko to želi,može zatražiti drugu priliku i uvijek sam mu spremna pomoći da ispravi to što je pogrešno učinio.Nije sramota tražiti drugu priliku,sramota je na učiniti bilo što po tom pitanju da ispravite pogreške koje ste učinili i povrijedili ljude oko sebe.Sramota je jedino ako to niste sposobni napraviti,uložiti barem malo truda i dati sve do sebe samo da biste došli do "mjesta" na kojima želite biti.
Sreća nije istinska ako je morate glumiti i praviti se da proživljavate "bajku."Nitko vam se neće diviti zbog toga što ste sposobni uvjeriti druge u nešto,glumeći ono što vi zapravo niste i u sebi propadati."Bolje da propadne tijelo,a ostane duh."Vi nikada nećete znati što znači istinski voljeti i dijeliti sreću s nekim ako utjehu morate pronalaziti u onim ljudima koji će vam biti isključivo predmet ispunjavanja određenih potreba.Ne možete nazivati sreću ono što ne možete niti usporediti s tim pojmom,ljubavlju nešto gdje ne postoji ljubav.Možete jedino lagati sami sebi i uvjeravati se da će to zaista tako i postati s vremenom,ali nikada neće jer ste sami svjesni što je za vas istinska sreća.Dobro znate gdje se ona krije i tko vas jedini može usrećiti.Zato nemojte uvjeravati sebe da proživljavate ono što ste oduvijek htjeli ako to zaista nije tako.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤
Pogledaj moj zadnji post 👉 https://reichbyreapazarac.blogspot.com/2019/05/iz-reinog-dnevnika-uvijek-je-pravi.html
Blog na Facebook-u: https://www.facebook.com/BeautifulmomentsReaP/
Moj profil na Instagramu: https://www.instagram.com/rea_pazarac/
Moj profil na Twitteru:https://twitter.com/ReicaO1
Pinterest:https://www.pinterest.com/reapazarac/
We heart it:https://weheartit.com/rea_pazarac
Google plus:https://plus.google.com/u/0/+ReaPazarac
Za svako pitanje,zahtjev ili savjet kontaktiraj me na: reapazarac07@gmail.com
Comments
Post a Comment