DRŽAVA U KOJOJ ŽIVIMO - Što znači biti domoljub?

Dobrodošli na blog!

Ne volim se politički eksponirati na blogu i uopće pisati o temama koje su,same po sebi,osjetljive i podijeljene među hrvatskim narodom,ali čitajući brojne članke koji su izašli nakon izbora novog predsjednika i slušajući različite izjave o izboru naroda,osjećam se motivirano da otvoreno pričam o "groznici" podijeljenosti koja je najveći problem među ljudima u Hrvatskoj.
Hrvatska je predivna zemlja koja posjeduje brojna kulturna i povijesna bogatstva,možemo se pohvaliti time da smo očuvali tradiciju staru i po nekoliko stoljeća,da s velikim ponosom njegujemo tradiciju koju su nam prenijeli naše bake i djedovi.Obogaćeni smo nevjerojatnim prirodnim ljepotama zbog kojih turisti i posjećuju našu državu te imamo turističke destinacije koje su uvijek na listama želja stranaca te su cijenjene i prezentirane diljem svijeta.
Hrvatska ni po čemu nije loša zemlja za život niti postoji razlog zbog kojeg bismo trebali napustiti ovu predivnu zemlju koja nam je podarena time što smo rođeni u njoj.No,život u Hrvatskoj za neke je ljude borba,borba iz mjeseca u mjesec brinući se o tome hoće li uspjeti spojiti "kraj s krajem" i prehraniti svoju djecu,borba i neprestano razmišljanje o tome hoće li uopće dobiti "nagradu" za svoj rad na mjesečnoj bazi,nepravda prema običnom čovjeku.
Unatoč tome što se većina ljudi nalazi u teškoj financijskoj situaciji,politika je i dalje glavna tema u narodu,ali i u medijima.Činjenica je da se veći dio informativnih emisija posvećuje isključivo politici,ali ne politici naroda nego politici ljudi koji se nalaze na visokim funkcijama i upravljaju državom.
U Hrvatskoj postoje dvije struje kada je o političkom opredijenju riječ.Jednu struju možemo navesti kao struju koja teži promjenama u bilo kakvom smislu,struju koja prihvaća različitosti i otvorena je prema svim orijentacijama društva dok je druga struja,struja koja sve to negira i protivi se tome.
Poanta političkog opredijeljenja nije upravljanje drugim ljudima niti "ispiranje" mozga,a to je ono što politički lideri neprestano čine,ne razmišljajući o tome da ljudi,koji ih podržavaju,nemaju vlastito mišljenje.
Ima li smisla ljudima u 21.stoljeću ispirati mozak?Ima ukoliko vam je cilj da se proslavite i da vam vaši simpatizeri postanu marionete jer u bilo kojem drugom slučaju ne biste trebali težiti tome da vaš nastup bude "ispiranje" mozgova.
Preteći rad pojedinih stranaka i čitajući komentare njihovih simpatizera,došla sam do zaključka kako se neke vrijednosti koje su bile aktualne prije dvadeset godina i više,nikada neće promijeniti i da će uvijek imati mjesto u njihovom političkom programu.
Cilj politike jesu bolje mogućnosti za život "običnom" čovjeku,isticanje različitosti i prezentiranje tih različitosti kao normalnu pojavu.
Postoji bezbroj ljudi koji svojim djelovanjem jasno ističu neslaganje sa stvarima koje su normalna pojava u svijetu u kojem živimo i tolerira ih se.Pogrešno je poticati ljude na manjak tolerancije i na to da jasno negiraju različitosti.
Mene su moji roditelji odgojili na taj način da poštujem DRUGAČIJE IZBORE i da SVAKI ČOVJEK BUDE JEDNAKO VRIJEDAN U MOJIM OČIMA neovisno o tome kakav je njegov izbor u političkom ili bilo kojem drugom smislu.
Država u kojoj se stalno suprostavljaju dvije različite struje ne može funkcionirati kao normalna zajednica jer uvijek postoji neka napetost i potreba da se drugoga omalovažava.
Ne postoji pojam PRAVI HRVAT iako su ljudi s vremenom stvorili i takvu definiciju domoljublja.
"PRAVI HRVAT" poznaje sve činjenice vezane uz Domovinski rat i pobožno 18.studenog odlazi u Vukovar na obljetnicu pada grada.Da se razumijemo,poštujem i cijenim žrtve koje su obranile našu domovinu te nam omogućile da živimo u slobodnoj državi,ali Domovinski rat je prošlost koje bi se trebalo isključivo prisjećati tijekom važnih datuma.Ne,da je se uvršava u sve žive govore,bilo političke,bilo propovijedi tijekom mise ili da se nesprestano upire prstom u "krivce".
Slažem sa da je bitno poznavati činjenice o Domovinskom ratu kako bismo sve to mogli bolje razumijeti,ali isto tako,Domovinski rat je samo kap u moru bogate hrvatske povijesti.Kao što je bitno poznavati Domovinski rat,bitno je poznavati i druge događaje te ljude koji su obilježili bogatu hrvatsku povijest.Isto tako,nikada nisam bila u Vukovaru 18.studenog,ali to ne znači da nemam poštovanje prema toj velikoj obljetnici.Dapače,uvijek zapalim svijeću i pomolim se za sve žrtve.To što ne "paradiram" po Vukovaru 18.studenog,ne znači da sam HRVATICA u manjem smislu.
"PRAVI HRVAT" ide pobožno na nedjeljnu misu i sluša Thompsona.Biti KRŠĆANIN ne znači biti PRIMITIVAN,slijediti orijentaciju za koju se vodi da je "kršćanska" ili iskazivati NEZADOVOLJSTVO prema različitostima.Kršćane se doživljava u potpuno drugačijem smislu i ne DEKLARIRAJU se svaki kršćani kao sljedbenici TRADICIONALNIH vrijednosti koje su u prošlosti bile "naljepnica" na njihovoj tituli.
Što se Thompsona tiče,u njegovo javno djelovanje i izjave ne želim ulaziti.Samo ću reći da ne slušam taj stil glazbe i da nemam neke velike simpatije prema istome,ali poštujem sve ljude koji u tome vide neku "svetost".
Drugačije mišljenje i drugačiji izbor ne čine nas domoljubima u manjem smislu niti nas deklariraju kao "NE HRVATE" ili bilo kojim slučajem GRAĐANIMA U SLUČAJNOJ DRŽAVI.
Dokle god je hrvatski narod podijeljen,biti će razdora i rasprava koje su sasvim nepotrebne,ali to je nešto što s,među ljudima,nikada neće promijeniti.Sve dok postoje DVIJE STRUJE koje razdvajaju zajednicu.
Nije mi cilj da se bilo tko osjeti uvrijeđen čitajući ovaj tekst već samo iznosim svoje osobno mišljenje,a na vama je hoćete li ga uvažiti ili nećete.