Skip to main content

Moja priča o samopouzdanju - SEPTEMBER TO REMEMBER

Dobrodošli na blog!

Večeras s vama želim diskutirati o jednoj vrlo važnoj temi za svakog pojedinca. Riječ je o samopouzdanju, temi koju sam ranije nastojala izbjegavati u širokom krugu zbog činjenice da ga nisam posjedovala. 
Mnogi će reći da je potrebno puno vremena kako biste ga stekli i to je potpuno istinita tvrdnja. 
Ja samopouzdanja nisam imala sve dok nisam napravila veliku životnu promjenu. 
Kao osoba s viškom kilograma, nisam imala nikakvo mišljenje o svom fizičkom izgledu. Usudila bih se reći da nisam bila svjesna svog izgleda tada. Na neki način, od najranijeg djetinjstva sam bila pretila i prihvatila sam to stanje kao "dio" sebe. 
Bila sam nezrela, nesvjesna sebe u potpunom smislu, ali sam imala i samo petnaest godina. 
Svog izgleda sam postala svjesna tek sa svojih šesnaest godina, u drugom razredu opće gimnazije, kada sam shvatila da je vrijeme za promjenu. Promjenom svojih prehrambenih navika, izgubila sam preko dvadeset kilograma. 
Ja nisam osoba koja može reći da je samopouzdanje stekla vrlo lako. Bio je potreban čitav proces da je sebe uvjerim u to kako mogu postići sve čemu težim. 
Samopouzdanje je nemoguće steći odjednom u potpunom smislu. Uvijek će postojati nešto zbog čega ćete biti nesigurni u sebe, ali su to samo sitnice u odnosu na ranija iskustva.
Ne postoji nikakva tajna formula koja vam može pomoći u tome da steknete samopouzdanje jer ono dolazi u trenutku kada postanete svjesni sebe u potpunom smislu. 
To ne znači da vam je potrebna velika životna promjena, ali je neophodno da spoznate sebe, da shvatite kolike su vaše vrijednosti. 
Najvažnije je početi od sebe, od onoga što vi jeste i prihvatiti sve to kao nešto normalno. Nešto što vas čini osobom kakva jeste.
 

Hvala na pažnji! 
Voli vas, 
Rea ❣️


KONTAKTIRAJ ME:

MAIL - reapazarac07@gmail.com 


FACEBOOK - 





Comments

Popular posts from this blog

VODIČ KROZ LEKTIRU: Sanja Polak, Pobuna Pauline P.

Dobrodošli na blog! Nedavno sam putem email adrese dobila zahtjev da napravim dnevnik čitanja za poznati roman Dnevnik Pauline P. , autorice Sanje Polak . Naime, ja sam davne 2015. recenzirala ovo djelo i napisala okvirno mišljenje vezano uz njega, ali nisam detaljno pristupila obradi dijela. No, jedna me je mama zamolila da joj pomognem kako bi lakše sa svojim djetetom mogla sastaviti dnevnik čitanja, odrediti temu i napisati dojam o djelu.  Link do posta:  http://reichbyreapazarac.blogspot.com/2015/05/pobuna-pauline-p.html Moram priznati da sam u ranim tinejdžerskim godinama i sama bila velika obožavateljica ciklusa romana Dnevnik Pauline P. jer sam se mogla poistovjetiti s glavom junakinjom te se pronaći u brojnim situacijama kroz koje sam prolazila. Međutim, smatram da ovo nije knjiga koja je namijenjena isključivo tinejdžerima i njihovim roditeljima. Neovisno o svojoj životnoj dobi, uvijek biste se mogli pronaći u trenucima koje ste i sami proživljavali u najosjetlji...

NOVI POČETAK

Dobrodošli na blog! Došlo je vrijeme da se vratim pisanju i objavljivanju blogpostova  iako moram reći kako se uopće ne osjećam "spremno" za ispunjavanje takve dužnosti. Sigurno ste primijetili kako od travnja nisam objavila nijednu novu objavu, ali razlog tome jesu obveze koje sam imala tijekom posljednjih mjeseci. Uslijed online studiranja, posla te svih drugih obveza u privatnom životu, odlučila sam blog ostaviti sa strane i uzeti pauzu kako bih se dovoljno inspirala, te ponovno počela objavljivati dovoljno kvalitetne tekstove. Nakon više od šest godina vođenja i pisanja bloga, osjetila sam kako nisam dovoljno "sposobna" sastaviti objavu koja će mene primarno zadovoljiti, a potom i moje čitatelje. Vjerujem kako je teško sebi postaviti predodžbu o takvim stvarima, pogotovo ukoliko niste vlasnik neke ovakve online platforme, ali velika je odgovornost biti dio svijeta medija. Pogotovo u situaciji kada nas različiti portali bombardiraju naslovima koji bi trebali priv...

Bilješka iz života - listopad 2021.

 Dobrodošli na blog! Posljednjih dana sam intenzivno razmišljala o tome u kojem smjeru bih trebala nastaviti s pisanjem i objavljivanjem postova na blogu. U posljednjih šest godina teme na blogu bile su raznolike i nikada sebe nisam ograničavala samo na jedan aspekt, nego sam sebi dopuštala da objavim ono što mi je u trenutku dok sam pisala bilo u mislima. No, uvidjela sam kako sam s vremenom dobila tendenciju oštro kritizirati ono što napišem i brojne postove nikada nisam htjela ni objaviti. Je li bolje sebe ograničiti samo na jedan aspekt ili dati sebi slobodu da s čitateljima dijelim sve što poželim? Konkurencija u svijetu blogova i portala zaista je velika, i postoje one platforme koje su mi oduvijek bile nit vodilja u radu na blogu. Moram priznati kako se konkurencije nikada nisam bojala jer sam živjela u nadi da će moje objave doći do izražaja kada za to bude bilo vrijeme. Nisam sebi postavila visoka očekivanja niti sam mislila kako bi mi hobi mogao postati posao. Realnost je...