Dobrodošli na blog!
2021., godinu koja je sa sobom
donijela nadu i optimizam među ljude, započinjem novim nastavkom „Iskrene
rubrike“. Proteklih gotovo šest godina djelovanja na blogu posvetila sam se
svim temama iz života vodeći se onime kako sam se osjećala u pojedinom
razdoblju. Uvijek sam bila iskrena prema vama i nisam se ustručavala napisati
baš onu misao koju sam željela prenijeti vama. Nikada nisam požalila zbog toga
što sam sasvim nepoznatim ljudima dopustila da uđu u moj život na ovaj način.
Blog je, prvenstveno, dio mene, odnosno dio onoga što nosim unutar sebe. Nikada
se nisam trudila sakriti svoje emocije bojeći se da bi me netko mogao osuditi
ili ismijati zbog onoga što ja jesam. Smisao života nije predstaviti sebe
drugima u drugačijem smislu, pretvarajući se da smo neka druga osoba, s drugačijim
pogledom na svijet. Ljudi se mijenjaju, sposobni su sebe dovesti do drugačijih
sfera razmišljanja i zapitati se ima li smisla njihov sadašnji život, ali nisu
svjesni toga da promjenom onoga što jesu, upravo gube i svoju osobnost u
pravnom smislu. Preselivši se odavde, shvatila sam da mi je samo trebala
promjena okruženja kako bih shvatila da nisu sve stvari onakve kakvima su se
nekada činile te da je moguće dostići ono što sebi priželjkujemo. Shvatila sam
kako sam se navikla biti samostalna i imati, najprije, svoj mir. No, isto tako,
spoznala sam da bih više trebala cijeniti trenutke pored ljudi koje istinski
volim te da je svaki trenutak iznimno dragocjen.
Nikada nisam pomislila kako dajem
previše od sebe dijeleći s nepoznatim ljudima toliko onoga što okupira moje
misli. No, s vremenom sam naučila kako je važno znati odvojiti ono što želim
sačuvati isključivo za sebe te ono što želim podijeliti s drugima. Činjenica je
da se u mojim postovima mogu prepoznati mnogi, ali razlog tome upravo je to što
svi mi ljudi proživljavamo gotovo identične stvari u svojim životima. Ništa što
nam se događa nije slučajno budući da neke stvari dolaze u život kako bi nas
ojačale i pripremile na teške udarce, a druge kako bi nas učinile ranjivijima
te nas nagnale da pomislimo kako je naš životni put pogrešan. Da je drugačije,
nikada ne bismo mogli prepoznati što je dobro, a što loše za nas. Nikada ne
bismo znali što bismo trebali izabaciti iz svog života kako bismo napravili
mjesto za nešto novo. U trenucima kada sam proživljavala loše, takvi su bili i
moji postovi budući da nisam osoba koja može napisati nešto isključivši potpuno
sve svoje emocije. Smatram da kada bih to činila, moji postovi ne bi imali
nimalo onoga što ja uistinu jesam. Cilj mog pisanja nije isključivo
impresionirati ili šokirati ljude nego prenijeti na njih sve emocije kako bi do
njih usitinu doprlo sve ono što sam odredila kao najvažnije.
Ne osjećam da bih se trebala pravdati
zbog svojih riječi iako sam svjesna toga da sam u pojedinim trenucima sposobna
nadmetati vlastito mišljenje, ali to činim poštujući i ono što drugi ljudi
misle. Nikada nikoga ne bih osudila zbog vlastitog mišljenja jer smatram da je „ispravno“
ponekad nemoguće uistinu definirati. Uvijek sam spremna saslušati bilo koga i
čuti što taj drugi misli, ali isto tako očekujem da je i bilo tko drugi spreman
prihvatiti moje mišljenje. Na različitost mišljenja ne bismo trebali gledati
kao na prepreku već kao na nešto normalno i sasvim prihvatljivo za vrijeme u
kojem živimo.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea 💗
Comments
Post a Comment