Dobrodošli na blog!
Ovu sam godinu odlučila započeti pozitivnim
stavom, nadajući se da je preda mnom upravo put pun radosti, ispunjenja mojih
duhovnih želja i prilika da ispunim stranice svog životnog romana samo
optimističnim mislima. Mislim da je upravo to ono što danas nedostaje mnogim
ljudima oko nas. Teško su prilike koje su snašle one koji su bili prisiljeni
napustiti svoje domove kako bi sačuvali svoj vlastiti život. Pomislili bismo
kako smo se vratili u prošlost i upravo mi se tako činilo dok sam gledala
stravične prizore posljedica potresa u Petrinji, Sisku te ostalim okolnim
mjestima. No, iz svega ovoga smo mogli naučiti samo jedno, a to je da loša
vremena rađaju dobre ljude. Možemo biti zahvalni na tome što smo okruženi onima
koji su spremni pomoći drugima u nevolji. To je upravo i jedno od najvažnijih
ljudskih poslanja u ovozemaljskom životu.
Nisam htjela pisati o negativnim temama budući
da svakodnevno nailazimo u novinama i po portalima upravo na takve vijesti.
Maksimalno izbjegavam ljudima nametati ono što im drugi pokušavaju postaviti
kao najvažnije. Čovjek ni ne može izbaciti pesimizam iz svoje glave kada mu se
upravo to svakodnevno servira. No, realnost je takva i moramo prihvatiti da
živimo u svijetu gdje upravo takve priče postaju najvažnije. Mi smo ti koji bismo
trebali znati odabrati što je dobro, a što loše, odnosno toksično za nas. Na
nama je hoćemo li odabrati trovati svoje misli svakodnevno ili se moći
oduprijeti takvom stavu. Ja, naravno, ne mogu drugima govoriti kako bi trebali
biti radosni dok se svijet oko njih ruši, ali želim reći da se u svemu uvijek
može pronaći nešto pozitivno.
Neprestano se trudim ostati vjerna onome što
nosim u sebi, negirajući sve negativne pojave u svom životu i svijetu oko sebe.
Ponekad se zaista pitam činim li ono što je dobro ili se samo pokušavam utopiti
u masu jednoličnih mišljenja? Nitko ne bi trebao težiti tome da kroji sebe po
okvirima onoga što smatra idealnim, odnosno, onoga što je savršeno u tuđim
očima. Svaki je čovjek priča za sebe, svatko od nas nosi na svojim leđima
različite probleme, ali isto tako, svatko se može potruditi učiniti nešto čime
će drugima dokazati kako stvarnost i nije tako tmurna. Ne živim u oblacima, ne
nosim ružičaste naočale kojima gledam na svijet, već pokušavam uvjeriti druge
oko sebe kako je bitno postaviti se pozitivno i otvoreno prema onome što život
postavlja pred nas.
Prethodnih sam godina puno radila na tome da
sebe izgradim u duhovnom smislu. Trudila sam se tražiti ono što će me uvjeriti
kako je ispravno misliti na pozitivan način, koliko god da mi je bilo teško u
određenom trenutku života. Neke situacije su me htjele dovesti do dna, ali sam
bila svjesna toga kako ja ne želim potonuti i da bi bilo pogrešno sebi
dopustiti da se prepustim rukama ponora. Bila sam i svjesna toga kako je moje
mišljenje o određenim stvarima pogrešno te da bih se trebala okrenuti samo
onome u čemu mogu pronaći pravu bit života. Mnoge su me stvari navele da to da
duboko promislim o tome što želim postaviti kao prioritet. Bio je dugačak put
doći do spoznaje što je zapravo ispravno, a što pogrešno. No, shvatila sam da
je bilo potrebno potražiti sve na pravim mjestima.
Ponekad mislimo kako je ono što tražimo daleko
od nas, ali nismo ni svjesni da, zapravo, cijelo vrijeme stojimo ispred toga.
Potrebno je samo znati pružiti svoje srce i otvoriti dušu, biti spreman
podnijeti baš sve kako bi uhvatio baš to što će te ispuniti. Treba znati
prepoznati čemu naša duša teži, osjetiti ono što će zagrijati naše srce. Prije
svega, potrebno je znati otvoriti oči onome što nas neprestano zove k sebi.
Čovjek je sposoban živjeti unutar okvira koje je postavio oko sebe, ne mareći
za onime što se nalazi izvan. Treba znati zakoračiti prema naprijed, potražiti
sreću na mjestima za koje ne bismo ni mogli pomisliti da ćemo je baš tamo pronaći.
Samo čovjek koji je otvoren svemu onome što osjeća unutar sebe može nadvladati
tamu i otjerati tmurne oblake što su se stvorili u vremenu najveće tjeskobe.
Cilj koji sam sebi postavila ove godine nije
dijeliti lekcije drugima jer to ne želim činiti, već samo dijeliti pozitivne
misli, a to je ono što oduvijek i činim. Ne bismo se trebali bojati ljubavi
koju nam netko pokušava podariti misleći da ćemo na taj način ostati
povrijeđeni. Sve dok smo spremni uzvratiti ljubav drugome, nemamo se čega
bojati. Iako sam već bezbroj puta podijelila upravo ovakve misli s vama,
smatram da ih je uvijek potrebno ponavljati kako bi se one nastanile u nama.
Nadam se da će nam ova godina donijeti upravo one najljepše misli kojima ćemo
ispisati stranice naših životnih romana. To je ono što svima nama priželjkujem
u ovim teškim danima, a posebno ljudima koji su napustili svaku nadu za bolju
budućnost zbog onoga što im se dogodilo.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea 💜
Comments
Post a Comment