Skip to main content

Bilješke iz dnevnika (veljača 2022.) - Ljudi koji nose "maske"

Dobrodošli na blog!

Jeste li ikada nekoga namjerno povrijedili samo zato da biste uzdignuli sebe? Mislim da ne postoji osoba na ovome svijetu koja nikada nije nikoga povrijedila, učinili to nesvjesno ili ne, ponekad nismo ni svjesni toga kako naši postupci mogu utjecati na ljude oko nas. Dok sam bila mlađa, odnosno dok sam odrastala, doživjela sam više neugodnih situacija koje su me znale dovesti do toga da sam se neprestano preispitivala o tome što sam pogrešno učinila. Što je to izazvalo poriv u toj drugoj osobi, koji je natjerao na to da me povrijedi? Ponekad više bole postupci, nego same riječi koje nam netko uputi, ali s vremenom sam shvatila, osvrčući se na neke događaje iz prošlosti, kako sam olako dopustila da me netko ponizi i uvjeri kako sam osoba koja nije vrijedna poštovanja.

Nije svatko sposoban iskazati vam poštovanje koje zaslužujete. Rijetkost je u današnjem svijetu susresti se s osobama koje vas doista cijene u pravom smislu. Većina ljudi mišljenja je kako druge neće povrijediti njihovi postupci, kako imaju pravo činiti ono što žele. Svatko ima svoju slobodu, ali uvijek se moraju poštovati granice. Pogotovo u pitanju međuljudskih odnosa. Život nam neće uvijek donijeti „prave“ osobe, ali trebali bismo znati prepoznati koliko je netko zaista dobronamjeran prema nama. Nije uvijek lako prepoznati nekoga u pravom smislu. Postoje ljudi koji nose „maske“ jer nisu sigurni u ono što doista jesu. Nikada nisam zamjerila nekome zato što je nosio „masku“ kako bi ostavio dobar dojam, ali u trenutku spoznaje kako je ta osoba imala lažnu dobronamjernost prema meni osjetila sam veliko razočaranje.

Razočaranje je negativna emocija i nju ne bismo trebali tako olako shvaćati. Nikada nisam težila tome da razočaram ljude oko sebe, iako sam to znala nesvjesno činiti, u trenucima kada sam prvenstveno htjela samu sebe usrećiti. Istina je da nisam uvijek gledala sreću u njezinom pravom ruhu i mislim da uvijek postoji tendencija da na neke stvari gledamo na potpuno drugačiji način. Sreća je ponekad samo prividni osjećaj, koji u nama može izazvati da se osjetimo barem malo zadovoljni svojim životom. Danas kada gledam na ono što sam smatrala srećom u pojedinim trenucima, svjesna sam koliko sam zapravo bila nezrela osoba. Zbog vlastite „sreće“ znala sam povrijediti ljude koji su imali i neki još uvijek imaju važno mjesto u mom životu.

Ponekad je potrebno znati otvoriti oči u pravo vrijeme, a ne uvjeravati sebe kako je ono što činimo ispravno i najbolje za nas. Otvoreno mogu reći kako nisam razumijela tuđe namjere u pojedinim trenucima svog života i sve je to bila posljedica želje da dokažem sebi kako mogu biti sretna. Realnost je takva da su to bili samo mali trenuci nečega što je meni tada izgledalo i davalo osjećaj ispunjenosti, a zapravo sam, na neki način, samo tonula u sferu ispraznosti. Nikada ne bismo smjeli zaboraviti na to koliko je bitno biti oprezan u trenucima dok se otvaramo ljudima oko sebe. Ne zaslužuje svatko upoznati se s osobom u nama. Nemojte misliti da ako netko pokazuje dobre namjere prema vama, to zaista misli i osjeća unutar sebe.

Tek sam s vremenom spoznala što znači biti distanciran i oprezan prema ljudima koje ne poznajem dovoljno dobro, ali to sam morala naučiti na teži način. Nakon puno razočaranje, oluja i nesigurnosti koju sam proživljavala u sebi, shvatila sam koliko je važno cijeniti sebe i ne dopustiti da me netko olako razočara. Osim toga, spoznala sam koliko je nekim ljudima važno moje prisustvo u njihovom životu i to je jedna od najvažnijih lekcija koju sam stekla tijekom godina sazrijevanja.

Hvala na pažnji!

Voli vas,

Rea.




Comments

Popular posts from this blog

VODIČ KROZ LEKTIRU: Sanja Polak, Pobuna Pauline P.

Dobrodošli na blog! Nedavno sam putem email adrese dobila zahtjev da napravim dnevnik čitanja za poznati roman Dnevnik Pauline P. , autorice Sanje Polak . Naime, ja sam davne 2015. recenzirala ovo djelo i napisala okvirno mišljenje vezano uz njega, ali nisam detaljno pristupila obradi dijela. No, jedna me je mama zamolila da joj pomognem kako bi lakše sa svojim djetetom mogla sastaviti dnevnik čitanja, odrediti temu i napisati dojam o djelu.  Link do posta:  http://reichbyreapazarac.blogspot.com/2015/05/pobuna-pauline-p.html Moram priznati da sam u ranim tinejdžerskim godinama i sama bila velika obožavateljica ciklusa romana Dnevnik Pauline P. jer sam se mogla poistovjetiti s glavom junakinjom te se pronaći u brojnim situacijama kroz koje sam prolazila. Međutim, smatram da ovo nije knjiga koja je namijenjena isključivo tinejdžerima i njihovim roditeljima. Neovisno o svojoj životnoj dobi, uvijek biste se mogli pronaći u trenucima koje ste i sami proživljavali u najosjetljivijem per

Paulo Coelho: Alkemičar

Dobrodošli na blog! Jeste li ikada pročitali neku knjigu koja vas je toliko oduševila da ste jednostavno ostali bez teksta?Knjigu koja je dubinski doprla do vaše duše i nakon čitanja u sebi ste osjećali mir.Znam da ovo možda zvuči kao neka promocija ili dobra reklama,ali ako to mislite,zaista niste u pravu.Knjiga koja je na mene doista jako puno utjecala je Coelhov "Alkemičar."  Duži vremenski period držala sam ovu knjigu na svojoj listi želja,ali budući da nije bila još uvijek prevedena na hrvatski,nisam je kod nas niti mogla pronaći.Međutim,ja sam dosta uporna kada je riječ o traženju knjiga i doista sam spremna uložiti puno vremena da pronađem baš tu koju želim pa sam se,razočarana nakon potrage u knjižari,bacila na Internet.Iskreno nisam velika ljubiteljica čitanja s laptopa,pogotovo ne kada je o romanu riječ i to potpuno izbjegavam kada god mogu,ali u ovom slučaju to mi je bila jedina nada da napokon pročitam "Alkemičara."Mojoj sreći nije bilo kraja kada sa