Skip to main content

Iz Reinog dnevnika - razočarenje bez poraza...

Dobrodošli na blog!

Svi smo mi,barem povremeno,depresivni.Mislimo da nam se život zaustavio na jednom mjestu jer se ništa ne događa.Život nam se pretvorio u rutinu,sve obavljamo prema navici i izgubili smo uopće interes da bilo što promijenimo.Sasvim je korektno misliti da se ništa ne događa,proživljavati krizu u svojoj glavi,ali ne bismo se trebali žaliti drugim ljudima,kopati sami sebe u rupu misleći da ćemo vječno proživljavati monotoniju.Sve je prolazno,poput samog života,vrijeme nam prolazi u sekundi,pogotovo onda kada se zatvorimo u četiri zida i tugujemo.
"Plači nad svojom sudbinom."- mnogi će reći.Vjerujem u sudbinu,ali samo u smislu da se stvari događaju s pravim razlogom baš onda kada je On predivio da nam se treba dogoditi nešto lijepo.Zato nemaš razloga plakati,kidati žile zato jer ne ide sve onako kako si ti to zamislio.Ponekad se ne može dogoditi baš ono što želimo kada smo mi to zamislili jer nam život donosi neki sasvim drugačiji scenarij,a naše želje ostavlja sa strane.Sama sam se mnogo puta uhvatila u teškim krizama svoje psihe,kada sam mislila da ne postoji izlaz iz trenutne situacije,ali uvjerila sam se da je baš sreća na mojoj strani onda kada joj se najmanje nadam.Tijekom svog života,dosad,doživljavala sam brojne uspone i padove,vjerovala sam da će mi se dogoditi konačno ono što toliko priželjkujem,ali samo bih se razočarala.No,bila sam uporna iako sam u toj upornosti mislila da samo gubim vrijeme.Za neke stvari se isplati "gubiti" vrijeme čak i onda kada znamo da možda nema smisla raditi to što radimo,ali ne bismo smjeli posustajati u teškim trenutcima.
Ako se razočaram,hoću li se ikada od toga "oporaviti?"Ne postoji osoba,pogotovo ne netko tko nam do prije par mjeseci nije predstavljao nikoga osim slučajnog prolaznika,koja nas može "pokopati" i baciti na dno samo zato jer se nije usudila uskočiti s nama u vlak naših snova i želja.Nitko nije vrijedan naše patnje,gubljenja radosti duha koji živi u nama od najranijih dana kada smo došli na svijet,nitko nas ne može uvjeriti da nismo vrijedni ljubavi i pažnje.Moramo poštovati tuđe odabire čak i onda kada smo duboko razočarani jer nismo dio života one osobe za koju smo baš to priželjkivali.Teško se prilagoditi tuđim odlukama,pogotovo kada one nisu na našoj strani,ali ako nam je stalo,pustiti ćemo da ta osoba živi onako kako ona to sama želi.Nećemo je maltretirati,tjerati na neki odnos koji,možda,i čak ne bi mogao funkcionirati.Pažnju treba preusmjeriti na one stvari koje volimo,na stvari koje nas interesiraju i poboljšavanje odnosa s drugim ljudima.Trebali bismo se znati posvetiti sami sebi u kriznim situacijama,činiti ono što nas interesira i ostvarivati snove brzim korakom.
Ne mislim da sam uvijek postupala ispravno u svim životnim okolnostima,ali mogu reći da sam se uvijek trudila raditi ono što želim,posvetiti pažnju ljudima za koje mislim da to zaslužuju.Svatko jest vrijedan pažnje,ali ne pažnje u jednakoj mjeri.Velika je pogreška,kada naš odnos s nekim oslabi,praviti se da ta osobe postoji.Izbjegavati susret s njom samo zato jer vam ego to ne dopušta.Ego je hod po tankom ledu jer nikada ne znate kada će on popustiti,ne znate kada će vas dočekati situacija u kojoj ćete potonuti pod sobom i nećete se moći izvući iz toga.Jednostavno,dočekati će vas ono što ste vi nekome raditi,a to vam neće odgovarati.
Lijepo je kada čovjek zna tko je cilj njegova postojanja ili za što se želi truditi,ali ne biste trebali tjerati od sebe druge ljude koji vam žele dobro,koje veseli vaše društvo.To je licemjerje,a zato ne biste trebali buditi lažnu nadu u nekome i hraniti mu dušu onime što ne možete ispuniti.U životu treba hodati čiste glave,punog razuma i duše koja žudi za onime što je hrani.No,ne "konzumirajte" laži,ne dopustite da vas bilo tko hrani s njima.Kada vidite da netko nije sposoban za ono što tvrdi,možda je najbolje samo isključiti iz glave one scenarije koje ste dosad zamišljali.Tretirajte je kao što ste to prije činili,a nemojte nositi maske koje vam podižu razinu samopouzdanja i u sebi tonuti.Teško je izvući potonuli brod iz oceana,to je proces koji može dugo potrajati,a do tada,vrijeme će vam proletiti pred očima.U životu treba sagledati na sve mogućnosti,poštovati jednako sve ishode jer uvijek postoje oni ljudi kojima vi budite osjećaj zadovoljstva,oni koji će vas znati i moći tretirati kao što vi to želite.Nemojte se zaustavljati na jednoj stanici,nemojte ostajati na mjestu gdje se niste usrećili,na mjestu koje vas je razočaralo.Samo produžite prema naprijed,hrabro i veselo.



Pogledaj moj zadnji post 👉https://reichbyreapazarac.blogspot.com/2019/03/voljena-si-jer-znacis-meunarodni-dan.html









Moj profil na Instagramu: https://www.instagram.com/rea_pazarac/



Moj profil na Twitteru:https://twitter.com/ReicaO1















Za svako pitanje,zahtjev ili savjet kontaktiraj me na: reapazarac07@gmail.com




Comments

Popular posts from this blog

VODIČ KROZ LEKTIRU: Sanja Polak, Pobuna Pauline P.

Dobrodošli na blog! Nedavno sam putem email adrese dobila zahtjev da napravim dnevnik čitanja za poznati roman Dnevnik Pauline P. , autorice Sanje Polak . Naime, ja sam davne 2015. recenzirala ovo djelo i napisala okvirno mišljenje vezano uz njega, ali nisam detaljno pristupila obradi dijela. No, jedna me je mama zamolila da joj pomognem kako bi lakše sa svojim djetetom mogla sastaviti dnevnik čitanja, odrediti temu i napisati dojam o djelu.  Link do posta:  http://reichbyreapazarac.blogspot.com/2015/05/pobuna-pauline-p.html Moram priznati da sam u ranim tinejdžerskim godinama i sama bila velika obožavateljica ciklusa romana Dnevnik Pauline P. jer sam se mogla poistovjetiti s glavom junakinjom te se pronaći u brojnim situacijama kroz koje sam prolazila. Međutim, smatram da ovo nije knjiga koja je namijenjena isključivo tinejdžerima i njihovim roditeljima. Neovisno o svojoj životnoj dobi, uvijek biste se mogli pronaći u trenucima koje ste i sami proživljavali u najosjetlji...

Poruka na početku nove godine

Dobrodošli na blog! U posljednje vrijeme zaista sam apstinirala što se tiče pisanja te dijeljenja objava s čitateljima na blogu, ali ni sama ne znam što bih navela kao razlog tome. U nekoliko navrata sam pokušala sjesti, koncentrirati se i sastaviti objavu, ali u cijelom tom procesu jednostavno bih izgubila misao o onome što sam željela prenijeti kao glavni kontekst. No, shvatila sam kako mi je potrebno vrijeme da se smirim, malo pauziram s objavljivanjem postova i razmislim u kojem smjeru želim nastaviti s radom na blogu. Vjerujem kako se svatko od nas u nekom razdoblju života počne pitati je li ono što činimo dobro, korisno ili ispravno. To se čak i odnosi na one stvari koje nas ispunjavaju te čine sretnima, na stvari koje smo toliko zavoljeli da smo u njima pronašli smisao. Blog je već gotovo sedam godina dio mog života i kada sam počinjala s objavljivanjem na njemu, nisam mislila da će to biti nešto što će me toliko ispuniti. Nisam imala velika očekivanja od rada na blogu, mogu...

Preporuka za čitanje - Albert Camus,Stranac

Dobrodošli na blog! U jučerašnjem postu,u kojem sam napisala da ću se potruditi češće objavljivati postove kako bih vam pružila što zanimljiviji i različitiji sadržaj na blogu.U posljednje vrijeme sam se bazirala na već aktualne postove koji su se stopili u sadržaj mog bloga,ali odlučila sam to promijeniti i vratiti se nekim temama koje sam zapostavila.Tako da se,u novom ruhu ,vraćam redovitijem pisanju postova. Prošlo je puno vremena otkako sam napisala preporuku za neku knjigu,odnosno recenzirala knjigu koja me oborila s nogu.No,sada kada se trudimo svoje dane provoditi na sigurnom ,u vlastitom domu,imamo vremena pružiti priliku dobrom romanu da nas oduševi.Nedavno sam pročitala jedan roman, koji se nalazi na popisu za pisanje eseja na državnoj maturi i koji me je potpuno iznenadio.Nikada nemam predodžbu o tome kakva će me priča dočekati unutar nekog romana,osim ako mi netko unaprijed nije dao neki hint djelu ili ako sam pročitala skraćeni sadržaj na po...