Dobrodošli na blog!
U jučerašnjem postu,u kojem sam napisala da ću se potruditi češće objavljivati postove kako bih vam pružila što zanimljiviji i različitiji sadržaj na blogu.U posljednje vrijeme sam se bazirala na već aktualne postove koji su se stopili u sadržaj mog bloga,ali odlučila sam to promijeniti i vratiti se nekim temama koje sam zapostavila.Tako da se,u novom ruhu,vraćam redovitijem pisanju postova.
Prošlo je puno vremena otkako sam napisala preporuku za neku knjigu,odnosno recenzirala knjigu koja me oborila s nogu.No,sada kada se trudimo svoje dane provoditi na sigurnom,u vlastitom domu,imamo vremena pružiti priliku dobrom romanu da nas oduševi.Nedavno sam pročitala jedan roman,koji se nalazi na popisu za pisanje eseja na državnoj maturi i koji me je potpuno iznenadio.Nikada nemam predodžbu o tome kakva će me priča dočekati unutar nekog romana,osim ako mi netko unaprijed nije dao neki hint djelu ili ako sam pročitala skraćeni sadržaj na poleđini.
No,ovaj put zaista nisam imala predodžbu o tome što me čeka u knjizi.Tako da sam pronašla ovaj roman u PDF-u (link do njega: http://www.ss-zdravstvena-st.skole.hr/upload/ss-zdravstvena-st/multistatic/57/CAMUS_Stranac.pdf ) i ušla unutar same fabule.
Kao što to uvijek činim,i ovaj put ću na početku napisati par riječi o samom autoru.
ALBERT CAMUS
Ono što na početku pisanja Camusove biografije vrijedi reći jest da je bio francuski filozof,romanopisac,dramatičar,esejist te dobitnik Nobelove nagrade.Ono po čemu je i danas prepoznatljiv jest njegov poseban način pisanja doživljaja ljudskog postojanja,a tome možemo pripisati činjenicu da je modernog čovjeka smatrao čudovištem.Rođen je 7.studenog 1913. u Alžiru,u obitelji miješanih korijena.Budući da je bio aktivan u pokretu otpora,priključio se Komunističkoj partiji,ali je napustio nakon nekoliko godina.Također,osim u već spomenutom pokretu otpora,bio je aktivan i u sportu što dokazuje činjenica da se 1929. pridružio jednom nogometnom klubu na poziciji vratara.No,nakon godinu dana aktivnog bavljenja nogometom zbog tuberkuloze je morao odustati od njega.1936. diplomirao je filozofiju time što je obranio rad na temu neoplatonizma i krćanske metafizike.Poginuo je u automobilskoj nesreći jugoistočno od Pariza,4.siječnja 1960.
O stvaralaštvu i djelima:
Kada govorimo o samom Camusovom stvaralaštvu,treba istaknuti da se ono temelji na ideji kako je ljudska sudbina apsurdna.Stoga je odlučio suprostaviti stvaranje apsurdnosti prema kojoj svijet funkcionira.Zanimljivo je to što se trudio istaknuti negativan utjecaj koji je grad imao na suvremenu civilizaciju,koja je u zapravo izgubila svaku povezanost s prirodom.
Među djelima,moramo izdvojiti ciklus apsurda koji uključuje:
"Stranca" (1942.) te dramu "Kaligula" i ciklus pobune koji uključuje roman "Kuga", esej "Pobunjeni čovjek" , dramu "Opsadno stanje", dramu "Pravednici".
"STRANAC"
Roman "Stranac" psihološki je roman koji je Camus objavio 1942.Pripada razdoblju kasnog modernizma,koji traje 1940. - 1960. i obilježavaju ga pojedinac u prvom planu,duboka psihološka karakterizacija kompleksnih glavnih likova,subjektivan pripovjedač i apsurd.Pripovjedač je subjektivan,ali Mersault koji je glavni lik u ovom djelu,propovijeda vrlo objektivno,hladno,realno i dočarava njegov život te sve što ga okružuje.Kompozicija u dva dijela donosi uvid u misli i život glavnog lika dok je na slobodi,a nakon toga i njegovu svakodnevnicu u zatvoru nakon što je počinio ubojstvo.Roman započinje time što je Mersault saznao da mu je majka preminula.Ono što najviše pruža osjećaj iznenađenja već na početku čitanja djela jest njegova reakcija na vijesti o smrti majke.Majčinu smrt prihvaća vrlo ravnodušno te ne pokazuje nikakve emocije vezane uz gubitak vlastite majke.No,tu činjenicu potkrepljuje da lik ne bježi od besmislenosti života nego ga prihvaća i živi ga po načelima teorije apsurda.
Već naslov samog romana ističe Mersaultovu najdublju karakternu crtu jer je on STRANAC za cijelo društvo koje ga osuđuje i ne prihvaća te je posebno otuđen radi apsurdnog načina života kojime živi.
OMILJENI CITATI IZ KNJIGE:
- Budući da se osjećao zdrav, ponudio se da bude vratar. Napomenuh mu da je zapravo isto što i drugi u uboţnici. Reče mi da nije. Već sam se bio začudio kako govori: »oni«, »osta- li« i, rjeĎe, »starci« o ubogarima od kojih neki nisu bili stariji od njega. Ali dakako da to nije isto. On je vratar i, u neku ruku, ima nekakvu vlast nad njima.
- Izlazeći, svi su se, na moje veliko čudo, rukovali sa mnom — kao da nas je ta noć, u kojoj nismo ni riječi progovorili, nekako zbližila.
- Večer u ovom kraju mora da je sjetno zatišje. Sada je od ţarkog sunca treperio krajolik i doimao se nečovječno i sumorno.
- Uostalom, čovjek je uvijek pomalo kriv.
- Film je na maho- ve bio smiješan, a zapravo vrlo glup. Ona je pritisnula nogu uz moju. Milovao sam joj grudi. Potkraj filma sam je zagrlio, ali nespretno.
- Sjetio sam se da je nedjelja, pa sam se oneraspoložio — ne volim nedjelju.
- "Upoznao sam se s jednom damom... bila mi je, da tako kažem, ljubavnica."
- "Ti ne vidiš da ti svi zavide na sreći koju ti pruţam. Tek ćeš poslije vidjeti koliko si bila sretna."
- Silno sam je poželio jer je bila u lijepoj haljini s crvenim i bijelim prugama i u kožnim sandalama.
- Kad se nasmijala, po- novo sam je poţelio. Malo zatim upitala me je volim li je. Od- govorih joj da to ništa ne znači, ali da mi se čini da je ne volim. Rastuţila se. Ali, pripravljajući ručak, bez ikakva razloga ponovo se tako nasmijala da sam je poljubio.
- Odgovorih mu da se ţivot ne moţe nikad promijeniti, da svakako jedan ţivot vrijedi koliko i drugi, i da nemam ništa protiv ovakva ţivota kakav ovdje vodim.
- Uvečer je Marie došla po mene i upitala me bih li je htio uzeti za ženu. Rekoh joj da mi je svejedno, ali da se moţemo vjenčati ako baš ţeli. Htjela je znati volim li je. Odgovorih joj isto onako kako sam joj već jednom odgovorio, da to ništa ne znači, ali da je sigurno ne volim.—A zašto bi me onda uzeo za ženu? — pripita me. Objasnih joj da to uopće nije vaţno i da se možemo uzeti ako baš želi. Uostalom, to je ona tražila, a ja sam se zadovoljio da kažem da hoću. Tada napomenu da je brak ozbiljna stvar. Odgovorih joj: — Nije. — Ona načas ušutje promatrajući me nijemo. Zatim opet progovori. Htjela je samo znati bih li prihvatio tu ponudu i od neke druge žene s kojom bih bio jednako vezan. Rekoh: — Naravno. — Tada upita samu sebe voli li ona mene, ali ja o tome nisam mogao ništa znati. Nakon kraće šutnje promrmlja da sam čudan, da me zacijelo upravo zbog toga voli, ali da ću joj možda jednog dana i omrznuti iz istog razloga, šutio sam jer nisam imao što dodati, a ona me uhvati ispod ruke smiješeći se i reče da bi se htjela udati za mene. Odvratih da ćemo se vjenčati kad god zaželi.
- Obukla je bila bijelu platnenu haljinu i raspustila kosu. Rekoh joj da je lijepa, a ona se nasmija od užitka.
- Odmah ustadoh jer sam bio gladan, ali mi Marie reče da je od jutros nisam poljubio. To je bila istina, a i želio sam je poljubiti.
Iako je djelo na popisu za pisanje državne mature,odnosno eseja preporučujem da ga pročitate i pružite mu priliku da vas oduševi.Ukoliko ste ga već pročitali,slobodno mi možete ostaviti svoj dojam u komentarima.
Voli vas,
Rea ❤
👉 Zadnji post na blogu:https://reichbyreapazarac.blogspot.com/2020/03/iskrena-rubrika-najmanje-sto-mogu.html
Blog na Facebook-u: https://www.facebook.com/BeautifulmomentsReaP/
Moj profil na Instagramu: https://www.instagram.com/rea_pazarac/
Moj profil na Twitteru:https://twitter.com/ReicaO1
Pinterest:https://www.pinterest.com/reapazarac
We heart it:https://weheartit.com/rea_pazarac
Google plus:https://plus.google.com/u/0/+ReaPazarac
Za svako pitanje,zahtjev ili savjet kontaktiraj me na: reapazarac07@gmail.com
Comments
Post a Comment