Dobrodošli na blog!
Najprije vam svima želim sretan i blagoslovljen Božić.
Nadam se da ste u krugu svojih najmilijih iako se
nalazimo u nespecifičnoj situaciji koja je zahvatila cijeli svijet. Teško je u
ovakvom vremenu pronaći ono što će nam pomoći da ostanemo optimistični,
nadajući se da ćemo pandemiju koronavirusa pobijediti zajedničkim snagama. No,
uvijek postoji nešto što nas može učiniti sretnima i ispunjenima, nešto što nam
može dati snagu i uvjeriti nas kako život nije pun negativnosti, kao što se to
možda čini na prvi pogled.
Ovog Božića glavna bi nam misao trebala biti ljubav
jer ona je kruna svega. Bez ljubavi ni mi ne bismo došli na ovaj svijet, bez
ljubavi nas ni naši roditelji nisu mogli odgojiti, bez ljubavi ne bismo ni
znali zašto postojimo i koja je naša uloga na ovome svijetu. Ljubav i jest
najvažniji smisao života, a na nama je da tijekom svog života to i spoznamo.
Moramo biti zahvalni na svemu onome što imamo, prvenstveno na ljubavi koju nam
svakodnevno daruju ljudi oko nas, na zdravlju budući da živimo u vremenu kada
je to jedna od najvažnijih stvari koju imamo, na mogućnosti da budemo pored
svojih najmilijih jer je, nažalost, puno obitelji odvojila upravo ova pandemija
koronavirusa. Propusnice nisu dozvolile da svi ljudi budu pored svojih
voljenih, ali mi ne možemo utjecati na mjere koje nam stožer određuje i to smo
već morali naučiti.
Kao što ste, vjerojatno, već i primijetili,
posljednjih mjeseci nisam bila aktivna u objavljivanju postova na blogu. Moram
priznati da nisam taj tip osobe koji ima već unaprijed isplanirane i napisane
postove budući da to radim isključivo u naletu inspiracije, tako da sam
pretpostavila kako će blog i ovog puta podnijeti najveću žrtvu zbog
preseljenja, ali i polaska na fakultet. U jednoj od svojih prethodnih objava
već sam vam rekla kako sam upisala povijest te hrvatski jezik i književnost na
Sveučilištu u Zadru, a zbog toga sam bila jako uzbuđena i entuzijastična.
Upoznala sam puno novih ljudi, stekla važne prijatelje i sam studentski život
me je posebno oduševio jer sam, napokon, dobila priliku da se osamostalim. No,
nisam ni znala koliko obveza fakultet zapravo donosi sa sobom i nisam ni
slutila da neću imati dovoljno vremena da se posvetim pisanju bloga.
Nedostajalo mi je pisanje i dijeljenje svojih misli s
vama tako da vam ni ne mogu dočarati koliko mi je drago što sam dobila priliku
da se vratim blogu. Iskreno, nisam isplanirala nikakav spektakularni povratak,
ali voljela bih znati što biste vi voljeli pročitati od mene. Svoje mi
prijedloge za naredne postove možete ostaviti u komentarima ili, jednostavno,
poslati putem neke od društvenih mreža. Iskreno se nadam da ću se u budućem
vremenu moći dovoljno posvetiti blogu i barem jednom tjedno objaviti neki post.
Hvala vam što ste dio moje malene zajednice i zahvalna
sam što ste ostali ovdje unatoč mojoj neaktivnosti.
Voli vas,
Rea. 💜
Comments
Post a Comment