Dobrodošli na blog!
Nalazimo se na samom kraju 2020., godine pune
neizvjesnosti i neočekivanih događaja koji su nas neugodno iznenadili. Unatoč
tome što smo imali dojam da se od veljače, kada je koronavirus eskalirao u
Italiji, ovu godinu ni po čemu ne bismo trebali smatrati najgorom u svom
životu. Mogu reći da je meni donijela puno pozitivnih promjena, da sam u njoj
ostvarila neke od svojih važnih životnih ciljeva i nastojala biti što
optimističnija.
Ono što sam ja odlučila napraviti na kraju ove
godine jest sumirati sve događaje koji su obilježili ovih, na prvi pogled,
neobičnih 366 dana. Početkom ove godine, činilo se danas čeka još jedno mirno
razdoblje, obilježeno tipičnim novostima iz svijeta politike, sporta i svega
onoga što okupira život u realnom smislu. No, krajem siječnja nas je dočekala
jedna izuzetno neočekivana novost o pojavi koronavirusa u Wuhanu. Tada nitko
nije znao kakav će nered prouzrokovati jedan „običan“ virus u svijetu. Moja
reakcija na članak koji sam tada pročitala, upravo na ovu temu, nije bila
posebna ni u kojem smislu jer nisam pretpostavila da će pojava virusa u Kini
imati toliki utjecaj na globalnoj razini.
U veljači smo dočekali prvi slučaj zaraze i u
Hrvatskoj. Veljača je još uvijek bila mirna i nismo ni slutili da nas za
otprilike mjesec dana čeka nešto potpuno nadrealno, nešto što nikada ranije
nismo okusili. Bio je to još uvijek entuzijastičan mjesec u kojemu smo
planirali događaje u bliskoj budućnosti, bili okupirani pripremama za maturalni
ples i idejama koje očekivano obuzimaju misli maturanata. Početkom ožujka još
uvijek nismo osjećali „neugodan“ miris u zraku, život se nastavio i dalje
normalno odvijati. No, broj zaraženih se počeo povećavati, ali me to, moram
priznati, nije toliko zastrašilo budući da sam bila odlučna u tome kako je
potrebno sačuvati entuzijastičan i optimističan stav. Zaplet nastupa upravo u
onome trenutku kada su mediji počeli pisati o zatvaranju onih djelatnosti koje
nisu primarno nužne za život kao što su frizerski saloni i ostale djelatnosti
iz uslužnog sektora.
Odjednom je nastupilo razdoblje neizvjesnosti
koja je svakodnevno okupirala naše misli i tjerala nas da počnemo razmišljati o
tome kako će izgledati naša budućnost. Nisam bila zabrinuta zbog zatvaranja
sektora uslužnih djelatnosti budući da one nisu primarna stvar koja nam je
prijeko potrebna u životu, ali sam suosjećala sa svim ljudima koji su,
nažalost, bili primorani privremeno zatvoriti svoje obrte, ne znajući kako će
sve to preživjeti u financijskom smislu. Puno je ljudi izgubilo svoja radna
mjesta, mnoge obitelji su morale srezati zbog smanjenja prihoda. Život se počeo
pretvarati u nešto o čemu ranije nismo mogli ni razmišljati jer se činilo da je
nemoguće zaustaviti sve ono što smatramo nužnim.
Trenutak u kojem sam se najviše zabrinula
nastupio je onda kada su mediji počeli spominjati online nastavu. Meni kao
maturantu i osobi koja je tada završavala četvrti razred opće gimnazije, ta je „ideja“
zvučala kao najgore moguće rješenje. Preseliti život u svoja „četiri“ zida
zvučalo mi je jednako kao da me netko tjera da prisilno odem u zatvor. No, svi
smo mi morali prihvatiti neobične okolnosti u kojima smo se našli i shvatiti
kako je naše zdravlje, kao i zdravlje ljudi oko nas, u tom trenutku bilo
najvažnije. Imala sam predosjećaj da ne prelazimo na online nastavu samo na dva
tjedna, kako je bilo rečeno, već sam znala da nas čeka duže razdoblje kako bi
sve vratilo na svoje mjesto.
Online nastava za mene, u većini aspekata,
nije bila pozitivno iskustvo. Najviše mi je nedostajala interakcija s ljudima
iz razreda, neki svakodnevni „rituali“ na koje smo se bili naviknuli, a
činjenica da mi je sloboda oduzeta me je najvećim dijelom frustirirala. Ne
smatram da je online nastava dobra kao neko dugoročno rješenje jer prvenstveno
na taj način ne možete steći jednako znanje koje je moguće steći na nastavi
uživo. S druge strane, ona također oduzima puno više vremena nego nastava uživo
budući da zahtjeva od vas cjelodnevnu aktivnost. Neprestano sjedenje pred
laptopom i čekanje na iduću zadaću koju će nastavnici objaviti. Ono što sam
najviše priželjkivala u takvim trenucima bilo je da se nastava što prije vrati
u učionicu.
No, kao „najnesretnija“ generacija maturanata,
to nismo dočekali. Bilo je potrebno organizirati online pripreme za pisanje
državne mature, pronaći što više materijala koji su virtualno dostupni i
naoružati se strpljenjem nadajući se da ćemo što prije saznati kako je ministarstvo
isplaniralo taj iznimno bitan događa u našem školovanju. Moram priznati da sam
bila pod velikim stresom zbog toga što je ministarstvo toliko odugovlačilo s
time da na vrijeme objavi plan za pisanje državne mature, ali i gradiva koje
moramo proći kako bismo se pripremili za ispite.
Znala sam da kao gimnazijalka moram napisati
maturu zadovoljavajuće kako bih, prvenstveno, završila srednju školu, ali i
upisala željeni fakultet. Bila sam iznimno uzbuđena, ali i nervozna pred
pisanje samih ispita. No, bila sam svjesna toga koliko sam vremena uložila u
samu pripremu i kako ne postoji razlog da ne prođem same ispite. Ispiti nisu
bili toliko teški, kao što će vam ih vjerojatno prezentirati profesori u
srednjoj školi, ali zahtjevaju dobru pripremu te smatram da ne biste trebali
olako pristupati pisanju državne mature ukoliko želite postići neki bolji
uspjeh. Najnervoznija sam bila upravo pred pisanje ispita hrvatskog jezika,
budući da sam znala kako upravo to pored povijesti, želim studirati dok me je
najugodnije iznenadila matematika.
Tijekom svog gimnazijskog obrazovanja nisam
bila previše vješta matematičarka i uvijek su mi bolje išle humanističke znanosti,
ali isto tako, nisam ni bila pretjerano zainteresirana za bilo kakve zadatke s
brojkama. Sve u svemu, državna matura je za mene bila vrlo pozitivno iskustvo u
ovoj godini. Situacija s koronavirusom smirila se upravo tijekom ljetnih
mjeseci kada su turisti počeli dolaziti u našu zemlju. To nam je dalo nadu kako
će sve biti kao i prije, i da ćemo dobiti natrag sve ono što nam je oduzeto.
Upravo se to i dogodilo, napokon smo okusili život kakav je bio ranije.
Tijekom ljetnih mjeseci, točnije u srpnju,
dobila sam nekoliko važnih vijesti koje su me posebno razveselila. Prva je bila
ta da sam položila državnu maturu, a druga, koja me je dočekala nešto malo
kasnije, da sam upala željeni fakultet. Osim toga, za mene je ljeto generalno
bilo jedno jako lijepo razdoblje u privatnom smislu jer su se dogodile mnoge
stvari kojima se nisam nadala, ali su me emotivno potpuno ispunile. Upravo je
to ono na čemu sam najviše zahvalna u ovoj godini, ali o tome ću pisati u
nastavku.
Nestrpljivo sam čekala trenutak u kojemu ću se
napokon odseliti iz roditeljskog doma i započeti studentski život u novom
gradu. Naravno, ja sam svojim roditeljima iznimno zahvalna na svemu što su mi
omogućili i svjesna sam da im se za to nikada neću moći odužiti u potpunom
smislu jer je njihova ljubav neizmjerna, ali sam težila upravo tome da
dostignem tu razinu samostalnosti u životu. Preseljenje je za mene bila još
jedna u nizu pozitivnih promjena koje su mi se dogodile budući da sam došla u
grad koji je za mene bio nepoznat. Zadar sam odabrala, prvenstveno, prema
preporuci ljudi koji su ondje ranije studirali, ali i iz razloga što sam težila
više lokalnoj nego potpuno urbaniziranoj sredini.
Vrlo sam se brzo prilagodila novome gradu,
uživala sam istražujući nepoznate ulice, obilazeći mjesta koja ranije nikada
nisam vidjela, hodati ulicama znajući da me upravo nitko ne poznaje osim
nekolicine ljudi. Velika je razlika kada se poslije toliko godina življenja u
maloj sredini preselite na neko drugo mjesto, kada se ne morate brinuti o tome
što ljudi pričaju o vama i zapravo postajete neovisni o tuđem mišljenju jer ste
na prvo mjesto stavili vlastite ciljeve, želje i snove. Ljudi su skloni tome da
se pretjerano obaziru na tračeve i priče koje drugi ljudi šire među sobom, ali tek
kasnije shvate kako one nisu ni važne. Najvažnija je vaša sreća, da radite ono
što vas ispunjava, okruženi ljudima koje istinski volite, da živite upravo
snove koje sebi postavite kao najvažniji cilj u životu.
Roditeljski mi dom ni u kojem trenutku nije
nedostajao, ali tome najviše pripisujem činjenicu da sam bila spremna na ovakvu
vrstu promjene. No, znam da mnogim ljudima odlazak od kuće najteže padne i kako
je potrebno dosta vremena da bi se prilagodili novom okruženju. Smatram da je
svaka promjena uvijek dobrodošla, ukoliko je pozitivnog karaktera jer sve što
je negativno nikada ne biste trebali prihvatiti kao normalno i zdravo.
Htjela bih još, pri kraju ovog posta,
podijeliti s vama i nekoliko važnih misli koje sam stekla tijekom ove godine,
ali i zahvaliti svim ljudima koji svim ljudima koji su obilježili ovu iznimno
zanimljivu godinu.
Prva se misao odnosi na ljubav. Znate da je
ljubav emocija koja uvijek okupira sve one misli koje dijelim s vama jer je za
mene upravo ona najvažnija stvar u životu. Najpotrebnije je da svoje želje
preusmjerite upravo u njenom pravcu i dopustite da vas ona obuzme. Ja nikada
nisam očekivala da ću osjetiti ljubav koju sam ja osjetila u ovoj godini, ali i
osjećam dalje, sve dok se nisam odlučila prepustiti upravo tome da me ona
uvjeri kako je najljepše što mi se dogodilo. To je stvar na kojoj sam upravo i
najviše zahvalna, ne samo u ovoj godini nego i za cijeli svoj život.
Druga se misao odnosi na ostvarenje snova.
Naučila sam da je moguće ostvariti sve ono što sebi postavite u glavi kao jednu
od glavih stvari kojima težite. Shvatila sam da je moguće dosegnuti svaki vrh,
neovisno o tome koliki je uspon i koliko napor zahtjeva put do tog vrha.
Najvažnije je znati da ste dali sve od sebe i živjeti s takvim osjećajem u
svojoj duši jer kada znate da ste uložili sve snage i napore, u životu vam se više
ništa neće predstavljati nedostižnim.
Treća se misao odnosi na pesimizam. Nemojte
dopustiti da vas vrijeme u kojemu živimo i sve nesretne okolnosti koje su nas
dočekale dovedu u okršaj s optimizmom. Najgore je dopustiti sebi da ti glavu
preplave tmurne misli, koje sa sobom donose najgore životne oluje i ponore.
Važno je sačuvati pozitivan stav, koliko god je to moguće. Znam da je teško
živjeti u neizvjesnosti budući da i sama to svakodnevno proživljavam, ali je
optimizam jedina stvar koja nam može pomoći da lakše prebrodimo sve ovo
zajedničkim snagama.
Na kraju, želim da vama, kao i meni,
nadolazeća 2021. bude godina obasuta blagoslovima, da vam svaki trenutak bude
upravo onaj koji želite memorirati unutar svoj srca, da ne dopustite da vam
bilo tko oduzme vedrinu duha koju posjedujete, ali ono što je najvažnije, da
upravo živite unutar okvira istinske ljubavi. Zapamtite, ljubav pokreće svijet
i čini nas ljudima kakvi jesmo. Ona je smisao našega života jer s njom sve
počinje i završava se. Neka ona bude vaša glavna misao u ovoj nadolazećoj
godini.
Voli vas,
Rea. 💖
Comments
Post a Comment