Dobrodošli na blog!
Danas sam vam pripremila večer poezije na blogu.Razmišljajući o tome što danas želim podijeliti s vama,odlučila sam da će to biti moji omiljeni stihovi poznatih pjesnika i pisaca.
Pablo Neruda - Ljubavna pjesma
Jedna od najljepših pjesama ovog istaknutog čileanskog pjesnika sposobna je probuditi u nama osjećaj čeznje,nostalgije za ljudima koje smo voljeli,koji su nekada bili dio našeg života.Pjesma je spoj emocija,pjesničkih slika koje prikazuju idilične prizore mirne noći.
Pablo Neruda je poznat po tome što je u početku svog djelovanja pisao isključivo ljubavnu poeziju,a tek kasnije prelazi na društvenu i politički angažiranu poeziju kojom se želio suprostaviti ratnim strahotama i ustati u obranu potlačenih.Objavio je čak 19 zbirki poezije,od kojih možemo istaknuti "Španjolsku u srcu" u kojoj prikazuje uvjerljivu i potresnu sliku borbe španjoskog naroda.
Zvonimir Golob - Košulja
Ljeto,miris ulja
u kapljama kiše.
Otišla si.Vjetar
dlanovima maznim
na užetu mokru
košulju ti niše.
Zagrli me barem
rukavima praznim.
Iako je kratka,ova pjesma je sposobna probuditi najdublje osjećaje skrivene unutar.Osjećaj nedostajanja,osjećaj da vam netko nedostaje.Osjećaj nostalgije i čežnje za nekim prošlim vremenom.Zvonimir Golob hrvatski je pjesnik i jedan od pokretača časopisa "Krugovi".Svoje je pjesme gradio asocijacijom metafora,a pažnju je davao glazbenosti i čitkosti stiha.
Dobriša Cesarić - Balada iz predgrađa
Dobriša Cesarić jedan je od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena.Njegove pjesme izraz su izvornog doživljaja i imaju prirodni tijek.Njegova lirika uvjerljiv je pokušaj da se ponovno oživi radost i u sferi umjetnosti iz koje je,kao nedostojni motiv,odavno potisnuta.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤
Danas sam vam pripremila večer poezije na blogu.Razmišljajući o tome što danas želim podijeliti s vama,odlučila sam da će to biti moji omiljeni stihovi poznatih pjesnika i pisaca.
Pablo Neruda - Ljubavna pjesma
Ove noći
mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno sto moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno sto moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Jedna od najljepših pjesama ovog istaknutog čileanskog pjesnika sposobna je probuditi u nama osjećaj čeznje,nostalgije za ljudima koje smo voljeli,koji su nekada bili dio našeg života.Pjesma je spoj emocija,pjesničkih slika koje prikazuju idilične prizore mirne noći.
Pablo Neruda je poznat po tome što je u početku svog djelovanja pisao isključivo ljubavnu poeziju,a tek kasnije prelazi na društvenu i politički angažiranu poeziju kojom se želio suprostaviti ratnim strahotama i ustati u obranu potlačenih.Objavio je čak 19 zbirki poezije,od kojih možemo istaknuti "Španjolsku u srcu" u kojoj prikazuje uvjerljivu i potresnu sliku borbe španjoskog naroda.
Zvonimir Golob - Košulja
Ljeto,miris ulja
u kapljama kiše.
Otišla si.Vjetar
dlanovima maznim
na užetu mokru
košulju ti niše.
Zagrli me barem
rukavima praznim.
Iako je kratka,ova pjesma je sposobna probuditi najdublje osjećaje skrivene unutar.Osjećaj nedostajanja,osjećaj da vam netko nedostaje.Osjećaj nostalgije i čežnje za nekim prošlim vremenom.Zvonimir Golob hrvatski je pjesnik i jedan od pokretača časopisa "Krugovi".Svoje je pjesme gradio asocijacijom metafora,a pažnju je davao glazbenosti i čitkosti stiha.
Dobriša Cesarić - Balada iz predgrađa
...I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.
A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.
I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...
A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više...
I maj već miriše -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više...
I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
Socijalna pjesma tužnog ugođaja koja u sebi nosi motiv neimaštine.Iako su stihovi teški i tmurni,uvijek volim iznova pročitati i prepustiti se ovoj baladi.Ona u sebi skriva motiv prolaznosti i teškog života,ali budi različite doživljaje.Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
Dobriša Cesarić jedan je od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena.Njegove pjesme izraz su izvornog doživljaja i imaju prirodni tijek.Njegova lirika uvjerljiv je pokušaj da se ponovno oživi radost i u sferi umjetnosti iz koje je,kao nedostojni motiv,odavno potisnuta.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤
Comments
Post a Comment