Dobrodošli na blog!
Moram priznati da sam zadnja dva dana potpuno dekoncentrirana i teško mi je sastaviti neki smisleni post kojim ću ponuditi dovoljno zanimljiv i edukativan sadržaj vama čitateljima.
Nadam se da mi nećete zamjeriti na tome što sam ponovno uzela kratku stanku kada je o Blogmasu riječ,ali imali smo smrti slučaj u krugu moje šire obitelji te sam iz poštovanja prema svojoj prabaki odlučila privremeno stopirati objavljivanje postova.
No,nisam mogla dopustiti sebi da uzmem previše slobodnih dana jer želim ovogodišnji Blogmas privest kraju u dostojanstvenom ritmu.Također,netko će reći da se nisam dovoljno posvetila postovima koje sam objavljivala u zadnje vrijeme,ali nemoguće je uskladiti obveze iz stvarnog života s obvezama koje se dotiču postova.Svejedno ću nastojati da sutra napravim jedan spektakularan post s kojim ćemo završiti tijek Blogmasa 2019. godine.
Razmišljajući o tome što ću danas podijeliti s vama,nisam dobila nikakvu posebnu ideju niti inspiraciju te moram priznati da mi smo to,u zadnje vrijeme,često događa.Nikada nisam bila tip osobe koja je svoj rad doživljavala monotonim,koja je sebe smatrala robom vlastitog mišljenja,ali dok čitam neke svoje postove koje sam izbacivala u zadnje vrijeme,mogu reći da sam pomalo postala dosadna.Riječ je o tome da neprestano vrtim slične kalupe svog unutarnjeg svijeta,da se baziram na samo jedan dio svoje unutarnje sfere zanemarujući ono ostalo što možda nikada ni nisam ranije dotakla.Normalno je da se događaju krizna razdoblja pogotovo kada neprestano ulažete trud u svoj rad,kada neprestano pokušavate na ljude prenijeti nešto inovativno,nešto što se ne veže na mišljenje koje je netko već ranije iznio.
Pisanje me oslobađa,nikada nisam dopustila sebi da postanem rob kalupa tuđeg mišljenja,da svoje mišljenje mijenjam bojeći se da će netko osuditi moje izvorno mišljenje.Svijet ne bi funkcionirao kada bismo bili robovi ranije prenesenog mišljenja i kada ne bismo imali drugačije stavove o životu.Nisam se bojala toga da će netko osuditi moj način razmišljanja te me pokušati uvjeriti u to da nisam vrijedna toga da se moje mišljenje poštuje.
Strah nije faktor koji bi vas trebao sputavati u tome da činite ono što vas duhovno ispunjava i čini istinski sretnima.Stoga,nemojte dopustiti da strah bude vaša barijera na putu prema cilju kojem težite.
Čovjek je SLOBODNO BIĆE koje ima pravo na VLASTITO MIŠLJENJE.Zato nemojte sebi uskraćivati pravo na to da jasno kažete ono što MISLITE,bez okolišanja i prilagođavanja tuđim kalupima.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤
Moram priznati da sam zadnja dva dana potpuno dekoncentrirana i teško mi je sastaviti neki smisleni post kojim ću ponuditi dovoljno zanimljiv i edukativan sadržaj vama čitateljima.
Nadam se da mi nećete zamjeriti na tome što sam ponovno uzela kratku stanku kada je o Blogmasu riječ,ali imali smo smrti slučaj u krugu moje šire obitelji te sam iz poštovanja prema svojoj prabaki odlučila privremeno stopirati objavljivanje postova.
No,nisam mogla dopustiti sebi da uzmem previše slobodnih dana jer želim ovogodišnji Blogmas privest kraju u dostojanstvenom ritmu.Također,netko će reći da se nisam dovoljno posvetila postovima koje sam objavljivala u zadnje vrijeme,ali nemoguće je uskladiti obveze iz stvarnog života s obvezama koje se dotiču postova.Svejedno ću nastojati da sutra napravim jedan spektakularan post s kojim ćemo završiti tijek Blogmasa 2019. godine.
Razmišljajući o tome što ću danas podijeliti s vama,nisam dobila nikakvu posebnu ideju niti inspiraciju te moram priznati da mi smo to,u zadnje vrijeme,često događa.Nikada nisam bila tip osobe koja je svoj rad doživljavala monotonim,koja je sebe smatrala robom vlastitog mišljenja,ali dok čitam neke svoje postove koje sam izbacivala u zadnje vrijeme,mogu reći da sam pomalo postala dosadna.Riječ je o tome da neprestano vrtim slične kalupe svog unutarnjeg svijeta,da se baziram na samo jedan dio svoje unutarnje sfere zanemarujući ono ostalo što možda nikada ni nisam ranije dotakla.Normalno je da se događaju krizna razdoblja pogotovo kada neprestano ulažete trud u svoj rad,kada neprestano pokušavate na ljude prenijeti nešto inovativno,nešto što se ne veže na mišljenje koje je netko već ranije iznio.
Pisanje me oslobađa,nikada nisam dopustila sebi da postanem rob kalupa tuđeg mišljenja,da svoje mišljenje mijenjam bojeći se da će netko osuditi moje izvorno mišljenje.Svijet ne bi funkcionirao kada bismo bili robovi ranije prenesenog mišljenja i kada ne bismo imali drugačije stavove o životu.Nisam se bojala toga da će netko osuditi moj način razmišljanja te me pokušati uvjeriti u to da nisam vrijedna toga da se moje mišljenje poštuje.
Strah nije faktor koji bi vas trebao sputavati u tome da činite ono što vas duhovno ispunjava i čini istinski sretnima.Stoga,nemojte dopustiti da strah bude vaša barijera na putu prema cilju kojem težite.
Čovjek je SLOBODNO BIĆE koje ima pravo na VLASTITO MIŠLJENJE.Zato nemojte sebi uskraćivati pravo na to da jasno kažete ono što MISLITE,bez okolišanja i prilagođavanja tuđim kalupima.
Hvala na pažnji!
Voli vas,
Rea ❤
👉 Zadnji post na blogu:https://reichbyreapazarac.blogspot.com/2019/12/blogmasdan-20-kardasijanizacija-uma.html
Blog na Facebook-u: https://www.facebook.com/BeautifulmomentsReaP/
Moj profil na Instagramu: https://www.instagram.com/rea_pazarac/
Moj profil na Twitteru:https://twitter.com/ReicaO1
Pinterest:https://www.pinterest.com/reapazarac
We heart it:https://weheartit.com/rea_pazarac
Google plus:https://plus.google.com/u/0/+ReaPazarac
Za svako pitanje,zahtjev ili savjet kontaktiraj me na: reapazarac07@gmail.com
Comments
Post a Comment