Iskrena rubrika - Karta za neki drugi svijet...

Dobrodošli na blog!

Kada biste dobili priliku otputovati bilo gdje i ne vratiti se u mjesto u kojem ste proveli veći dio svog života,gdje biste otišli?

Priznajem da me više puta ulovila kriza koju ću nazvati "želim otići što prije" i da sam u tom trenutku bila spremna napustiti apsolutno sve,samo da se maknem iz mjesta u kojem živim.No,takve ideje nije moguće realizirati sve dok vi imate nešto što vas "prisiljava" i "drži" prikačene uz neki kraj.Ponekad je i bolje biti obvezan nečim jer da smo svi mi potpuno slobodna bića,nikada ne bismo dostigli određene ciljeve i doživjeli neke stvari koje su nam prijeko potrebne da bismo shvatili što znači živjeti život u potpunom smislu.

Kako sam odrastala,tako sam shvatila da je život na otoku veliki očaj i da ne vrijedi ostati na takvom mjestu gdje se ja osjećam prikovano i zarobljeno,da ne vrijedi graditi život tu kada znam da ću,jednog dana,opet sve to napustiti.To i jest normalno stanje svakog "otočkog" uma koji nije navikao na duge,depresivne zime kada se sve životne radosti svode na poneko događanje,odlazak na kavu s prijateljima,subotinji izlazak i poneke zanimacije koje pronađeš sam za sebe.Možda mladi nikada ni ne bi dobili ideju o napuštanju otoka ili trajnom preseljenju na kopno kada bi im se omogućilo više zabavnih stvari,kada bi svatko mogao lako pronaći posao ili realizirati neke ideje i ciljeve iz svoje glave.No,jednostavno,to nije moguće postići u gradu koji živi isključivo od sezonskog turizma,koji je aktivan pet mjeseci godišnje(ponekad i manje).Ljudi su se bazirali na turizam kao na najvažniji aspekt zarade.Cilj je povisiti abnormalno cijene,tih pet mjeseci godišnje pa ostatak godine putovati i sjediti kod kuće.Svaka čast onom čovjeku koji sebi to može omogućiti,ali ja sebe ne mogu zamisliti u takvom tempu života.Puno puta su mi,razni ljudi,rekli da bih mogla dobro zarađivati od svog bloga i da,razmišljala sam o toj opciji dosta dugo,ali iskreno,nije se lako probiti u današnjem svijetu i istaknuti kao izvanredni intelektualac koji će zasjeniti sve ono drugo što zaokuplja ljudske umove.

Ljude je zahvatila groznica zvana "materijalizam" te se sva radost življenja svodi na novčane prihode,iznose na bankovnom računu i zapostavljaju se istinske vrijednosti života kojima bismo zaista trebali težiti.Da,svatko će reći,bez novca nije moguće živjeti i slažem se s tom činjenicom,ali na novac bi se isključivo trebali gledati kao na sredstvo preživljavanja.Ne biste trebali samo težiti tome da svoje prihode povećate na što više "nula" već biste trebali težiti tome da budete istinski sretni te da se pronađete unutar ovog svijeta kao osoba koja zna cijeniti sve ono što joj je podareno.Što više novca posjedujete,više ste pohlepniji i nikada nećete znati na kojoj "lopti" se trebate zaustaviti.Uvijek je lijepo kada vas netko nagradi za vaš trud,ali najveća nagrada je zapravo činjenica da biste se trebali osjećati zadovoljno i ispunjeno unutar sebe jer ste postigli takav uspjeh.Novac nije jedino sredstvo nagrađivanja te ne biste trebali težiti tome da dobijete što veću svotu koja će vam se isplatiti na račun,trebali biste težiti ispunjenju životnih ciljeva te živjeti život prema vlastitim "nacrtima."Živimo u svijetu gdje je samo bitan vlastiti interes,a tuđe potrebe se uporno zanemaruju i ostavljaju sa strane kao nešto što će se riješiti "kasnije."Činjenica je da je puno siromašnih dijelova svijeta,da je puno beskućnika,puno je bolesne djece...svijet je pretrpan bijedom i siromaštvom.S druge strane,puno je ljudi koji imaju abnormalne cifre na računu,ljudi koji su svojom pohlepom oduzeli novce onom "malom" čovjeku i ucijenili ga.Znam,nisam ja otkrila toplu vodu,ali realnost života je previše surova da bi se takve stvari mogle tolerirati.I znam da se ja,kao pojedinac,ne mogu izboriti za pravdu,ali mogu potaknuti druge da razmisle o takvim stvarima.Siromaštvo jest oduvijek veliki problem,ali ljudi bi se trebali truditi barem ga smanjiti i omogućiti drugima da imaju bolje životne uvjete.Kada bih mogla izabrati,uzela bih kartu za neki "bolji" svijet,gdje žive ljude koje materijalizam još uvijek nije pokvario,koji znaju cijeniti prave vrijednosti življenja.To je onaj svijet kojeg bismo trebali graditi oko sebe,onaj svijet u kojem ne bi bilo toliko mržnje i osobnih interesa,onaj svijet u kojem politika ne bi bila jedina ljudska okupacija,onaj svijet u kojem bi svatko obraćao pažnju na čovjeka u potrebi.To je svijet o kojem je moguće jedino napisati neki dobar roman,ali nikada ga nećemo doživjeti jer moderno doba je iskvarilo "običnog" čovjeka materijalizmom i on je zaboravio da postoji i ono što ga čini čovjekom,da je poanta u onome što on nosi u sebi.Intelektualac,prije svega,nije netko tko ima veliku svotu novca na računu,to je netko tko poštuje,voli i doživljava drugog čovjeka,netko koga materijalizam nije iskvario i netko tko nije rob modernog vremena.Netko tko je utjecajan na društvo ne bi trebao težiti svojim osobnim interesima u vidu materijalnih nagrada već bi se trebao zadovoljiti zato jer je utjecao na onog "običnog" čovjeka,jer mu je omogućio bolji život i bolje životne uvjete.Prvenstveno,utjecajan je čovjek koji zna pomoći ljudima oko sebe,koji sluša što će mu reći taj "običan" čovjek,a ne onaj koji zna jedino sebi omogućiti bolje životne uvjete.

Za "kartu za bolje sutra" nikada nije kasno ako smo spremni napraviti i male promjene u svijetu u kojem živimo.